Pavao Kanižaj, od milja zvan Pajo bio je poznati hrvatski književnik. Rođen je 22.7.1939. godine u malom mjestu Đelekovcu pokraj Koprivnice, a umro je 4.11.2015. u Krapinskim Toplicama.
Bio je poznat po pisanju poezije na kajkavskom narječju te je dobitnik mnogih domaćih i stranih nagrada za svoje stvaralaštvo. Pisao je i za djecu i za odrasle, a proslavio se i pisanjem scenarija za poznate hrvatske crtane filmove.
Obrazovanje
U Koprivnici je završio osnovnu školu i gimnaziju, a kasnije je studirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i to južnoslavenske jezike i književnost.
Privatni život
Često je naglašavao da mu je Đelekovec rodno selo, a Koprivnica rodni grad u koji se odselio s pet godina sa svojim roditeljima. Bio je iznimno duhovit čovjek te se na humorističan način osvrtao na svakodnevicu.
Kolege ga pamte po tome što je viceve bacao kao iz rukava, a nakon njegove smrti složili su se da nikad neće dobiti dostojnog nasljednika te da je bio jedinstven. S osmijehom se prisjećaju njegove provokativne, ali dobronamjerne strane koja je dolazila do izražaja na književnim večerima gdje je kolegama piscima postavljao neuobičajena i škakljiva pitanja.
Posao
Pajo Kanižaj napisao je 42 slikovnice za djecu te još nekolicinu knjiga za djecu od kojih se ističu Bila jednom jedna plava, Zdrprmapan, Druge i treće priče, Prozor u prozu i zbirke pjesama Čudo u djetetu i 3čave pjesme. Ova se djela odlikuju pisanjem u žargonu i kajkavskom narječju i igrama riječima i grafičkim simbolima.
Za odrasle je napisao mnoštvo zbiraka aforizama i satiričnih priča poput Na golom otoku i Čuvajte mjesečinu. Pisao je i poeziju na kajkavskom jeziku te su pjesme objedinjene u zbirke pod nazivima I onda neš pil, Osmjesi i podsmjehivanja i Kralju Tomislavu. Objavio je zbirku haiku poezije pod nazivom Srhovi, a aforizme je pisao i na njemačkom i na slovačkom jeziku.
Kanižaj je bio glavni urednik Paradoksa i Žalca, satiričko-humorističnih hrvatskih časopisa. Svoj je humor dijelio s publikom u Studentskom listu, Vjesniku i Večernjem listu.
Bio je angažiran i na televiziji pa je tako uređivao zabavne emisije na Hrvatskoj televiziji, s naglaskom na sadržaj za djecu. Na istoj je televiziji obnašao dužnost urednika umjetničkog programa. Za proslavljeni crtani film Čudnovate zgode Šegrta Hlapića napisao je scenarij prema romanu Ivane Brlić Mažuranić.
Kao dramski pisac pisao je kazališne, televizijske i radio-drame.
Kolege tvrde da je on otac serije Gruntovčani jer je u vrijeme snimanja tog televizijskog klasika upravo on radio kao urednik.
Najveća postignuća
Mnoge su Kanižajeve pjesme uglazbljene, izvođene i naposljetku nagrađivane na mnogim festivalima diljem Hrvatske, a nekolicina ih je završila na pločama i kazetama. Aforizmi ovog književnika uvršteni su u Veliku Epohinu enciklopediju aforizama te je uvršten u desetak antologija hrvatske književnosti.
Na smotri poslijeratne kajkavske lirike Samobor-71 nagrađen je Zlatnom lirom, a osvojio je i nagradu Zlatno Kerempuhovo pero i Zlatna sirena. Osim u Hrvatskoj, njegovo je stvaralaštvo prepoznato i u inozemstvu pa je tako nagrađen u Italiji na Međunarodnom festivalu humora te u dalekom Japanu za svoju haiku poeziju.
2006. godine u Koprivnici mu je dodijeljena nagrada za životno djelo.
Prevođen je na slovenski, slovački, češki, makedonski, ruski, poljski, bugarski, španjolski, engleski, njemački, talijanski i japanski jezik.
Svojem se duhovitošću i neponovljivim šarmom zauvijek urezao u srca svih kolega koji su ga poznavali, a njegova su djela još i danas rado čitana diljem Hrvatske, ali i van granica naše zemlje i kontinenta.
Autor: M.S.
Odgovori