Nikola Šubić Zrinski

Nikola Šubić Zrinski bio je jedan od najslavnijih velikana mađarske i hrvatske povijesti, slavni vojskovođa, član velikaške obitelji Zrinski i državnik. Tijekom neravnopravne borbe Turci su Nikolu pogodili tri puta, jednom u glavu i dvaput u tijelo. Kada je pao okružili su ga njegovi vitezovi kako bi ga zaštitili i pritom poginuli.

Nikola Šubić Zrinski poginuo je 7. rujna 1566. godine u Sigetu.

Janjičarski zapovjednik mrtvom je Nikoli dao odsjeći glavu, a tijelo je pokopao Mustafa Vilić. Glavu najvećeg europskog junaka poslao je Mehmed-paša Sokolović bratiću Mustafi, a on ju je kao opomenu poslao generalu Egonu od Salma.

U kamp carske vojske 14. rujna dopremljena je njegova glava koju su potom preuzeli zet Baltazar Batthyány, Franjo Tahy i sin Juraj IV. Glavu su donijeli u Čakovec i nakon toga dali pokopati u obiteljskoj grobnici u sklopu pavlinskog samostana u Svetoj Jeleni uz grob prve supruge Katarine Frankopanske.

Obrazovanje

Nikola Šubić Zrinski bio je još od ranijeg djetinjstva usmjeren prema vojnom obrazovanju, pa je tako već od rane mladosti prošao kroz razne okršaje, da bi se već u 21. godini dokazao kao uspješan vojnik sudjelujući u obrani Beča.

Privatni život

Nikola Šubić Zrinski rođen je 1508. godine u mjestu Siget u Mađarskoj u obitelji Nikole III. Zrinskog te sestre bana Ivana Karlovića i krbavske kneginje Jelene Karlović. Nakon što se Nikola istaknuo kao vojnik u obrani Beča, 1529. godine car Karlo V. nagradio ga je zlatom i konjem.

Nikola se 17. lipnja 1543. godine oženio Katarinom Frankopan, sestrom Stjepana Frankopana, kneza Ozaljskog. Imali su mnogo djece, a najpoznatiji je Juraj IV. Zrinski te unuk Juraj V. i praunuci Petar i Nikola.

Zbog vojnih zasluga kralj je Nikoli darovao Međimurje s gradom Čakovcem, a koje se od 1546. godine nalazi u posjedu Zrinskih sve do kraja 17. i početka 18. stoljeća, kada je došlo do njihovog izumiranja.

Posao

Nikola se proslavio 1542. godine nakon što je s 400 Hrvata spasio grad Peštu od propasti, da bi ga građani potom slavili kao Boga.  Dok je bio ban Zrinski je spasio ostatke hrvatskog kraljevstva od propasti te je tijekom vojne karijere dobio mnogo bitaka.

Nikola Šubić Zrinski 1556. godine odrekao se banske časti nakon čega je savjetovao kralju Ferdinandu da postavi Petra Erdodya kao novog bana. Kralj nije bio sretan, ali mu je svejedno udovoljio imenujući ga meštrom kraljevskih rizničara.

Godine 1566. Sulejman I. je krenuo na vojni pohod s ciljem da osvoji ne samo Beč nego i cijelu Europu. U rat je krenuo s 300 topova i više od 100.000 vojnika. Stigao je do grada Sigeta da riješi nesređene poslove koje je imao s njihovim kapetanom.

Nikola Šubić Zrinski koji je tada bio zapovjednik Mađarske južno od Dunava i gospodar Međimurja, opskrbio je grad prije bitke i zatražio od 2.500 ratnika od čega je najviše bilo Hrvata, da mu obećaju vjernost do smrti i poslušnost.

Opsada je započela 5. kolovoza i trajala je mjesec dana, a kako je sigetska vojska nanosila velike gubitke turskoj vojsci, vezir Sokolović poslao je Zrinskom pismo uz pomoć strelice u kojem je pisalo da će mu darovati cijelu Hrvatsku ako mu preda Siget.

Kasnije je Sulejman poslao dokaz Nikoli da su mu zarobili najstarijeg sina Jurja i traži da mu preda grad ukoliko ga želi vidjeti živog. Nakon toga su poslali nekoliko pisama na njemačkom, mađarskom i hrvatskom jeziku u kojima su se obraćali braniteljima da ne daju svoje živote za ništa, nego da se predaju i potom budu nagrađeni.

Zrinski i branitelji su bili svjesni kako im vjerojatno neće doći pomoć, ali ipak nisu odustali nego su ostali vjerni prisezi koju su dali. Branitelji su nastavili po cijele dane i noći uspješno odbijati juriše nanoseći tako velike gubitke njihovoj vojsci. Sultan je umro 4. rujna, ali je veliki vezir Mehmed-paša Sokolović uspio zatajiti njegovu smrt kako vojska ne bi izgubila motiv i moral.

Kada je turska vojska 7. rujna vatrenim strijelama zapalila grad Turci su očekivali predaju, ali je Zrinski na čelu sa svojim junacima provalio iz grada tako što je Juraj Horvat uz pomoć topa napravio prolaz kroz tursku skupinu kod pokretnog mosta. Nikola je prvo pucao iz samokresa, a nakon toga je nastavio sjeći Turke sabljom. Nikola i njegovi vojnici junački su poginuli.

Najveća postignuća

Junačko djelo koje je Nikola pokazao tijekom obrane Sigeta dojmilo se cijele tadašnje Europe koja mu se divila i zbog toga ga nazvala Leonidom. Tijekom bitke preživjela su četvorica branitelja koja su kasnije bila otkupljena, a među njima se nalazio komornik Franjo Črnko te Gašpar Alapi nećak od Nikole.

Franjo Črnko je na njemačkom, hrvatskom i latinskom jeziku opisao katastrofu u Sigetu te kako su Turci izgubili preko 30.000 vojnika zbog čega nisu imali druge nego odustati od invazije na Beč, a potom i Europu.

Nikola Šubić Zrinski danas se zbog toga slavi kao jedan od najvećih hrvatskih junaka, kojeg nacionalnim junakom ne smatraju samo Hrvati nego i Mađari. Povodom 500. obljetnice od bitke u Sigetu, u Čakovcu je podignut brončani kip, visok oko 3 metra i postavljen uz dvorac Zrinskih.

Nikola Šubić Zrinski je cijenjen i u Japanu zbog časne smrti, a u počast samurajskoj smrti, japanski zborovi izvode ariju iz opere “Nikola Šubić Zrinski”. Za ariju su saznali 1919. godine nakon što su se hrvatski mornari pod Austro-Ugarskom povlačili iz Sibira, ali na putu prema domovini brod im se nasukao jugozapadno od mjesta Honshua.

Za vrijeme popravka broda mornari su bili smješteni u Kobeu i dva mjeseca koliko je trajao popravak učili su lokalno stanovništvo pjesmu “U boj, u boj”.

Ako ste u tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod biografije. Ako želite da objavimo biografiju koje još nema na stranici, pošaljite nam e-mail na adresu [email protected]
loading...

Komentiraj

*