Niko Kovač poznati je hrvatski nogometaš i trener. Rođen je 15.10.1971. godine. Javnosti je najpoznatiji kao bivši kapetan Hrvatske nogometne reprezentacije, ali i njezin izbornik. Kroz karijeru je prošao mnogo europskih klubova, a najviše je nastupa imao za klub Hertha BSC iz Berlina. Igrao je na poziciji veznog te se odlično snalazio u obrambenim zadacima.
Obrazovanje
Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Njemačkoj, a iako se već tada profesionalno bavio nogometom, upisao je ekonomiju i dopunsku jezičnu školu kako bi naučio hrvatski jezik. Položio je na fakultetu osam semestara, ali nije diplomirao.
2010. godine upisuje trenersku školu kako bi, nakon što je objesio kopačke o klin, mogao nastaviti s trenerskom karijerom. U toj HNS-ovoj akademiji zaradio je najviši rang i Pro licencu koja je odobrena i priznata od strane FIFA-e te je s njom moguće raditi bilo gdje na svijetu.
Praksu je obavljao kod jednog od najtrofejnijih talijanskih trenera – Giovannija Trapattonija.
Privatni život
Niko Kovač odrastao je sa svojim roditeljima Matkom i Ivkom i bratom, poznatim nogometašem Robertom u zapadnom Berlinu. Trbuhom za kruhom njihovi su roditelji odselili u Njemačku iz Lusnića, malog livanjskog sela. Majka je radila kao čistačica, a otac je radio na gradilištu.
Već je s devet godina počeo trenirati nogomet i to u klubu koji mu je bio najbliži kući gdje je od malih nogu trenirao izdržljivost i snagu. U to je vrijeme, uz nogomet, gajio je ljubav i prema džudu te je dogurao do plavog pojasa. Međutim, kad je bio tinejdžer, Niki se dogodila kriza te je htio odustati od nogometa. Od te ga je pogrešne odluke odgovorio otac koji ga je ohrabrio da nastavi dalje. Njegova misao voditelja je cijeli život bila “Bez muke nema nauke”.
Budući da je obitelj za njega svetinja, članove svoje obitelji drži podalje od medija. Ipak, zna se da je od 1999. u braku s Kristinom Kovač. Par ima jedno dijete. Supruga mu je podrška u najgorim i najtežim trenucima te je uvijek bila njegova potpora, ali i utjeha u trenucima kada je bio na klupi ili na tribini umjesto na terenu. Par se upoznao vrlo rano, već u osnovnoj školi kad su oboje pohađali jugoslavensku dopunsku nastavu. Iako su mu prijatelji u životu izuzetno važni, za sebe tvrdi da je obiteljski čovjek jer je u životu tako postavio prioritete.
Posao
Prije nego je mogao zaigrati za seniorske momčadi, igrao je u mlađim uzrastima u klubovima Rapid i Wedding. 1989. godine odlazi igrati za Hertu Zehlendorf te tamo ostaje dvije godine. Kasnije odlazi u Hertu BSC. U tom je klubu ostao najduže te je odigrao 148 utakmica i zabio petnaest golova.
1996. odlazi u veliki njemački klub Bayer Leverkusen, a od 1999. do 2001. igra u dresu Hamburger SV-a. Nakon toga dvije je godine proveo u najtrofejnijem njemačkom klubu Bayern Münchenu te je za njih odradio 34 nastupa i zabio 3 gola. 2003. s Bayernom osvaja prvenstvo Njemačke i naslov najbolje svjetske momčadi. Potom prelazi u Hertu i ostaje tamo do 2006., a karijeru završava u austrijskom Red Bull Salzburgu 2009. godine.
Za hrvatsku je reprezentaciju igrao čak 12 godina, počevši od 1996., ali nije nastupao u Francuskoj na svjetskom prvenstvu na kojem je Hrvatska bila brončana, a to mu je i do dan danas bolna točka. U 12 je godina odigrao 83 utakmice i zabio je 14 golova. 43 je utakmice igrao kao kapetan naše reprezentacije. Od velikih natjecanja, nastupio je na Svjetskom prvenstvu u Japanu i Južnoj Koreji 2002. i u Njemačkoj 2006. te na Europskim prvenstvima u Portugalu 2004. i u Austriji i Švicarskoj 2008.
Nakon što je završio profesionalnu nogometnu karijeru, okrenuo se treniranju te je, nakon završene akademije, trenirao mlađe naraštaje Salzburga, a 2013. na poziv Hrvatskog nogometnog saveza preuzima vođenje naše reprezentacije do 21 godine s bratom Robertom.
Nakon što je 16. listopada 2013. Igor Štimac otišao s izborničke funkcije, nasljeđuje ga upravo Niko. S njim na trenerskoj klupi, Hrvatska je izborila odlazak na Svjetsko prvenstvo u Brazil, ali tamo nije prošla skupinu. Nakon debakla 2016. u kvalifikacijama za Euro u Francuskoj, Niko je jednoglasno smijenjen s hrvatske klupe.
Trenira frankfurtski klub Eintracht za koji je vezan ugovorom do 2019. godine.
Najveća postignuća
2009. Niki Kovaču stiglo je veliko priznanje u obliku nagrade Ponos navijača kojeg mu je dodijelio Klub navijača hrvatske nogometne reprezentacije Uvijek vjerni. Tu je nagradu zaslužio zbog pokazane srčanosti i zbog toga što je uvijek davao sve za sebe i svoju državu.
2017. godine od Njemačkog olimpijskog sportskog saveza dobio je nagradu za fair play nakon što je otišao utješiti uplakane suparnike umjesto proslave sa svojim igračima i navijačima.
U sezoni 2002./2003. Niko je sa svojim klubom postao prvak Njemačke, a 2006./2007. i 2008./2009. prvak Austrije, a svojim je ekipama zasigurno pridonio svojom obrambenom taktikom i iznimnim osjećajem za loptu.
Autor: M.S.
Odgovori