Nada Iveljić poznata je hrvatska književnica. Rođena je 4.4.1931. godine u Zagrebu gdje je i preminula 6.9.2009. u 79. godini života. Posvetila se dječjoj književnosti, a najpoznatija je bila po kratkim pripovjedačkim djelima. Njezine poznate priče su “Šestinski kišobran”, “Dođi da ti pričam”, “Dječak i ptica” i mnoge druge.
Obrazovanje
Osnovnu i srednju školu završila je u Zagrebu. Godine 1955. diplomirala je jugoslavistiku, smjer književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Privatni život
Nada Iveljić rastala se od svoga muža, a s njime je imala dvoje djece, odnosno kćeri Iskru i Dubravku. Dubravka je umrla prije nje. Iskra je završila povijest te radi na Filozofskom fakultetu na Odsjeku za povijest.
Posao
Književnica je cijeli svoj život radila kao učiteljica, odnosno profesorica hrvatskoga jezika u osnovnoj školi i u gimnaziji.
Pisala je mnoge članke i uređivala časopise, te je bila urednica dječjega časopisa “Radost”. Surađivala je i na brojnim emisijama za djecu.
Ostala je posebno zapažena pričama iz dječjega svijeta sa slabom dozom fantastike u njima. Istaknula se najviše kao književnica kratkih priča.
Svoju prvu priču “Predgrađe” napisala je kad joj je bilo 13 godina, a ta priča je objavljena i nagrađena. Pri završetku studija počela je pisati djela za odrasle, a to najbolje pokazuju zbirke pjesama “Proboj samoće” iz 1966. te “Nastrijeljena vrata” iz 1977. godine. U tu kategoriju spadaju zbirka priča “Miljenici svilene djevice” iz 2002., ali i biografija hrvatske slikarice Slave Raškaj “Bijela kopriva” iz 2008. godine.
Nadina najpoznatija zbirka priča je “Šestinski kišobran” iz 1972. godine, a djelo se sastoji od 26 autentičnih hrvatskih priča.
Ostale poznate zbirke priča su: “Konjić sa zlatnim sedlom”, “Kiki, mala polarna lisica”, “Dječak i ptica”, “Dođi da ti pričam”, “Zemljina dječica”, “Božićna bajka” i druge.
Književnica je napisala i romane svoje uobičajene tematike poput “Zagrebačkih vrapčića”, “Dobro lice” i “Želiš li vidjeti labudove”.
No, okušala se i u težim temama poput obiteljskog nasilja, ovisnosti, osamljenosti i tugi. Neki od tih romana su: “Srce na pragu”, “Vagon-slon”, “Riđokosoj primadoni”, “Kiosk na uglu ulice”, “Školsko dvorište”, “Svračkovo brdo” i “Zlatarovo malo zlato”. U potonjem prikazuje razliku Zagreba u doba romana Augusta Šenoe “Zlatarovo zlato” i doba njenoga romana.
Također, Nada Iveljić je napisala dva romana na temu Domovinskoga rata, “Marijina tajna” i “Čuvarice novih krovova”.
Najveća postignuća
Književnica je dobila brojne nagrade i priznanja. Za svoje prvo djelo, napisano s 13 godina je već bila nagrađena. Godine 1968. dobila je nagradu publike za kratku priču “Tetak” objavljenu u Večernjem listu’.
Dvaput je dobila nagradu “Grigor Vitez”. Prvi put 1972. godine za zbirku priča “Šestinski kišobran” te 2000. godine za bajku “Zemljina dječica”.
Godine 1985. primila je nagradu “Ivana Brlić-Mažuranić” za knjigu “Dođi da ti pričam”.
Njezina djela uvrštena su u 20-ak antologija, a nalaze se i na popisu lektire poput “Šestinskoga kišobrana”, “Božićne bajke” i dr., ali i u udžbenicima za osnovnu školu.
Autor: M.S.
Odgovori