Miro Gavran

Miro Gavran je hrvatski suvremeni romanopisac, pripovjedač, dramatičar i pisac za mlade. Prema njegovim komedijama i dramama nastalo je preko 300 kazališnih predstava koje je pogledalo više od tri milijuna ljudi. 2014. godine postaje član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i član Ruske akademije književnosti. Dobitnik je velikog broj književnih i znanstvenih nagrada u zemlji i inozemstvu, a njegova djela su prevedena na više od 30 jezika.

Obrazovanje

Osnovnu i srednju školu je završio u Novoj Gradiški. Za prijemni ispit na tek otvorenoj Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu počeo se pripremati 1980. godine, prije nego što je maturirao.

Tri godine nakon mature debitirao je u Dramskom kazalištu Gavella u Zagrebu s dramom “Kreontova Antigona”. Dramu je režirao Damir Mađerić, a glumili su Anja Šovagović i Drago Meštrović.

Miro Gavran je na Akademiji za kazalište, film i televiziju diplomirao dramaturgiju.

Privatni život

Rođen je 3.5.1961. godine u Gornjoj Trnavi, nedaleko od Nove Gradiške. Njegovi roditelji su bili učitelji pa je djetinjstvo provodio u školskoj zgradi i dvorištu. Do četrnaeste godine je bio odličan učenik, a nakon toga počinje maštati o pisanju i opsesivno čitati. Ništa drugo osim toga nije ga zanimalo, a okolini i roditeljima je bilo teško vjerovati da netko s toliko godina već zna što želi raditi u životu.

Prvu kazališnu predstavu pogledao je u srednjoj školi, bila je to “Čaruga” Ivana Kušana. Sa šesnaest godina je počeo pisati i svakog tjedna je putovao u Zagreb na kazališne predstave. Bio je strogo odgojen, marljiv skroman i ozbiljan.

Suprugu Mladenu, kazališnu, filmsku i televizijsku glumicu upoznao je potkraj osamdesetih kada je došao na mjesto upravitelja Teatra &TD. Njihov sin Jakov krenuo je majčinim stopama i diplomirao je studij glume i lutkarstva na Umjetničkoj akademiji u Osijeku.

Posao

Njegov studentski rad, “Kreontova Antigona”, bio je zapažen izvan granica Hrvatske pa je dvije godine nakon prvog izvođenja drama izvedena u Slovenskom nacionalnom kazalištu u Mariboru, a nakon toga i u Nizozemskoj.

Godine 1986. je napisao “Noć Bogova”, satiru o odnosu umjetnika i političara. Kako je za likove svojih drama uzimao povijesne osobe o čijim se životima samo kampanjski informirao, u “Noći Bogova” likovi su bili francuski kralj Louis XIV. i Moliere, a u drami “Ljubavi Georga Washingtona” to su bile Martha, udovica prvog američkog predsjednika i njegova ljubavnica Sylvia Carver.

Gavranovi komadi bi se prema gruboj podjeli mogli razvrstati u tri skupine od kojih bi prva bila monodrame-etide te alegorične metadrame koju čine “Zaboravi Hollywood”, “Kad umire glumac”, “Najluđa predstava na svijetu” i “Hotel Babilon” . Druga skupina bi bile povijesne drame i komedije, a treća malograđanske komedije i satire od kojih su poznatije “Sve o ženama”, “Sve o muškarcima”, “Muž moje žene”, “Kako ubiti predsjednika” .

U jesen 2002. godine Miro je sa suprugom pokrenuo Teatar GAVRAN čija je prva premijerna izvedba bila monokomedija “Hotel Babilon”, koja je bila odigrana više od dvije stotine puta.

U vrijeme dok je bio ravnatelj u Teatru &TD pokrenuo je scenu “Suvremena hrvatska drama”. Pokretač je i časopisa “Plima” u kojemu je od 1993. do 1996. godine radio kao glavni urednik i voditelj radionica kreativnog pisanja. Autor je psihološko egzistencijalnih romana te djela za djecu i mlade, za koja je bio nagrađivan u Hrvatskoj i inozemstvu. Osim toga, piše i scenarije za televizijske filmove.

Neki od njegovih romana su “Poncije Pilat”, “Kako smo lomili noge”, “Zaboravljeni sin”, “Judita”, “Krstitelj”, a djela za mlađe čitatelje “Kako je tata osvojio mamu”, “Profesorica iz snova”, “Svašta u mojoj glavi”, “Zaljubljen do ušiju”.

Najdraža tema za priče su mu muško-ženski odnosi i voli pisati o ženama. Smatra da pred ženama stoji više prepreka nego pred muškarcima pa su mu iz tog razloga žene zanimljivije kao likovi. Kreirao je velik broj kompleksnih ženskih likova koji su u isto vrijeme emocionalni i snažni.

Najveća postignuća

Miro Gavran je jedini živući pisac na području Europe koji ima kazališni festival posvećen njemu. Festival pod nazivom “Gavranfest” osnovan je 2003. godine u slovačkoj Trnavi. Začetnici festivala su ravnatelj kazališta “Jana Palarika” iz Trnave, Emil Nedielka i kazališni redatelj iz Bratislave Michal Babiak. Na festivalu igraju predstave koje su nastale isključivo prema Gavranovim tekstovima.

Godine 1999. dobio je nagradu Central European Time koja se za cjelokupan opus dodjeljuje najboljim srednjoeuropskim piscima. 2003. godine je nagrađen Europskim krugom, nagradom koja se dodjeljuje za afirmaciju europskih vrijednosti u književnim tekstovima. Četiri puta je dobio nagradu za dramsko djelo Marin Držić, Hrvatskog ministarstva kulture.

Za roman “Kafkin prijatelj” dodijeljena mu je Nagrada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a 2016. godine je dobio nagradu Mato Lovrak za djelo “Ljeto za pamćenje”.

Sarajevska sveučilišna profesorica Gordana Muzaferija je 2005. godine objavila monografsku knjigu Kazališne igre Mire Gavrana u kojoj je analizirala trideset četiri Gavranova teksta koja je pisao za kazalište.

Njemačka izdavačka kuća Anton Hiersemann Stuttgart koja u posljednjih pedeset godina svake treće godine objavljuje izbor najboljih svjetskih dramatičara, 2007. godine je na popis uvrstila tri Gavranova teksta – “Kreontova Antigona”, “Noć Bogova” i “Ljubavi Georga Washingtona”.

Autor: A.V.

Ako ste u tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod biografije. Ako želite da objavimo biografiju koje još nema na stranici, pošaljite nam e-mail na adresu [email protected]
loading...

Komentiraj

*