Mirko Filipović poznat je kao hrvatski boksač, borac mješovitih borilačkih vještina, specijalac ATJ Lučko i nekadašnji zastupnik u Hrvatskom saboru kao član Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Iza sebe ima preko 30 pobjeda te osvojen Grand Prix.
Obrazovanje
Mirko je 1989. godine završio osnovnu školu u Privlaci nakon čega odlazi u Vinkovce gdje je završio prva dva razreda gimnazije. Kada je počeo Domovinski rat školovanje je nastavio u Varaždinu, ali se ipak vratio na kraju u Vinkovce i maturirao 1993. godine s vrlo dobrim uspjehom.
Nakon srednje škole upisao je Policijsku akademiju u Zagrebu. Na prvom roku je bio ispod crte, ali su ga na kraju ipak primili.
Privatni život
Mirko Filipović rođen je 10.9.1974. godine u Vinkovcima. U djetinjstvu se puno toga morao odreći, ali unatoč tome uvijek je imao potporu svoje obitelji.
Rođen je u obitelji oca Žarka, električara koji je radio u Hrvatskim željeznicama i majke Ane. Živio je s roditeljima i mlađom sestrom Sandrom. Mirko je oduvijek volio borbene sportove pa mu je tako otac dok je imao 10 godina u garaži postavio vreću od pamuka i pijeska.
Nažalost zbog rata Mirko se morao preseliti kod udomiteljske obitelji Varga u Ludbreg. Mirko je o njima uvijek lijepo pričao i više puta priznao kako mu je najveći uzor bio otac Žarko koji je umro 1994. godine kada je Mirko imao 19 godina. Obitelj je tada pala u novčanu krizu i Mirko je za vrijeme studiranja radio kao zaštitar u diskoteci “The Best”.
Godine 2002. vjenčao se s Klaudijom Šuker s kojom je dobio dva sina, Filipa i Ivana. Slobodne trenutke najviše voli provoditi s obitelji te igrajući nogomet.
Posao
Mirko Filipović kickboxing karijeru započeo je 1996. godine kada je naslijedio Branka Cikatića. Na početku karijere bio je zaposlen u specijalnoj policiji poznatijoj kao ATJ Lučko.
Godine 2003. dao je otkaz u policiji te postao rezervist MUP-a. Priznao je da mu je policija nakon toga nedostajala, a zahvaljujući tom poslu dobio je nadimak Cro Cop. Prije nego što je dobio naziv po kojem ga danas svi poznaju, više se puta borio pod nadimkom “Tigar”.
Od 2003. do 2008. bio je zastupnik u saboru kao član Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost.
Mirko Filipović se borio u nekoliko disciplina kao što je Pride FC, K1, UFC, Dream FC i MMA. Godine 1996. Mirko se priključio boksačkom klubu i okušao u kickboxingu gdje je već na početku pobijedio Jeromea Bannera. Nakon poraza od Ernesta Hoosta vratio se amaterskom boksu. Tri godine kasnije vratio se u K1 i nastavio s pobjedama protiv jakih protivnika.
Prva borba na MMA turniru prošla je u znaku tehničkog nokauta kojim je Mirko pobijedio Fujitu. Godine 2006. potpisao je ugovor s UFC-om na 6 borbi gdje je isto tako započeo s pobjedom.
Nakon poraza u UFC-u Mirko odlazi u Japan gdje je od PRIDE-a nastao Dream FC. Mirko je prvu borbu u Japanu završio pobjedom protiv Mizuna. Poslije Dream FC-a vratio se u UFC i pobijedio Mustaphu Al Turka i to već u prvoj rundi.
Godine 2012. vratio se u K-1 i pobijedio Raya Sefa jednoglasnom odlukom sudaca. Pred kraj godine vratio se u MMA i pobijedio Suzukawu u 1. minuti borbe.
Početkom 2015. godine najavio je povratak u UFC, ali samo ako se bude borio protiv nekog od kog je prije izgubio. Tako je u 4. mjesecu 2015. godine ostvario pobjedu nad Gabrielom Gonzagom tehničkim nokautom u 3. rundi.
Zbog ozljede ramena najavio je mirovinu. Nakon toga Mirko je suspendiran od strane Anti-doping agencije, budući da je zbog ozljede koristio hormon rasta. Mirko je odmah priznao krivnju, ali je odluka poništena 20.7.2016. godine kada su se doping rezultati pokazali negativnima.
Na ljeto 2016. godine najavio je kraj mirovine i povratak borilačkim sportovima u Japanu gdje je pobijedio na Rizin Grand Prixu.
Mirko se smatra jednim od najopasnijih igrača u MMA povijesti. Mnogi su ga zapamtili zahvaljujući brzom udarcu lijevom nogom u glavu.
Jedan od težih trenutaka u karijeri bio je poraz od Nelsona jer se pobjedom želio oprostiti od UFC-a. Ljepši trenutak bila je pobjeda protiv Josha Barnetta 2006. godine u finalu Grand Prixa.
Nakon više od 30 pobjeda Mirko Filipović je 4.1.2016. godine objavio kako se zbog narušenog zdravlja povlači i da nakon 20 godina karijere boreći se na najvećim turnirima odlazi u mirovinu.
Unatoč najavi o povlačenju, uspio je riješiti zdravstvene probleme koje je imao i nastavio se boriti još neko vrijeme. U listopadu 2018. godine borio se protiv Sergeja Kharitonova, a pobjedu je odnio Rus nokautirajući Filipovića.
Mirko Filipović se u veljači 2019. godine našao u ringu s Amerikancem Royem Nelsonom. Pobjedio je jednoglasnom odlukom sudaca i tako se osebujnom i bahatom američkom MMA borcu osvetio za prijašnji poraz.
Tijekom jednog televizijskog gostovanja početkom ožujka 2019. godine, Filipović je otkrio da je pretrpio moždani udar i da je zbog toga prisiljen otići u mirovinu. Izrazio je nadu kako će se što prije oporaviti i rekreativno vratiti treningu, ali je poručio kako se od borbe mora oprostiti.
Najveća postignuća
Jednim od najvećih dostignuća Mirka Filipovića je zasigurno ostavština kao velikog borca, budući da je ostao zapamćen kao legenda u mješovitim borilačkim vještinama te jedan od najboljih teškaša u povijesti kickboxinga i borilačkih vještina.
Boreći se u kick-boksu ima preko 20 pobjeda. Pobjednik je Grand Prixa iz 2006. godine i K-1 World Grand Prixa iz 2012. godine, koji se održao u Areni Zagreb.
U UFC-u se borio protiv Fedora Emalienka i Minotaura. Radi se o najboljim borbama u povijesti MMA.
Odgovori