Miljenko Prohaska je bio hrvatski dirigent, aranžer, glazbeni pedagog i jedan od najznačajnijih hrvatskih skladatelja. Surađivao je s mnogim slavnim jazzistima poput Arta Farmera, Johna Lewisa, Arta Taylora, Teda Cursona, Johnnyja Griffina, Luckyja Thompsona i brojnih drugih.
Obrazovanje
U Zagrebu je išao u nižu glazbenu školu u kojoj je učio svirati violinu. 1951. godine je na Muzičkoj školi Vatroslav Lisinski završio studij kontrabasa, a diplomirao je 1956. godine na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, na Teorijsko-nastavničkom odjelu.
Privatni život
Rođen je 19.9.1925. godine u Zagrebu u kojemu je proveo cijeli život. Iako se nitko nije profesionalno bavio s tim, u njegovoj obitelji je uvijek postojala ljubav prema pjevanju i glazbi. Sastajali su se kod obitelji njegovog oca i okupljali se i pjevali oko klavira koji je svirao njegov tetak.
Miljenko se u slobodno vrijeme na zemlji nedaleko od Zagreba bavio fizičkim poslovima, obrezivao voćke, kosio travu, uređivao ukrasno grmlje i cvijeće i pravio rakiju od vlastitih šljiva. Sa suprugom Pavicom je živio u Planićevoj zgradi u Bogovićevoj ulici, u kojoj živi i njegova kći Miljenka s obitelji.
Preminuo je 29.5.2014. godine u 89. godini života.
Posao
Najprije je nastupao u ansamblu usnih harmonika Branka Kralja, s kojim je išao u gimnaziju. S Kraljem i još nekoliko osoba je 1938. godine osnovao kvintet usnih harmonika i nastupali su na tada glasovitim čajankama u Hrvatskom glazbenom zavodu.
Kao kontrabasist je od sredine pedesetih do kraja osamdesetih bio član Simfonijskog orkestra Radio Zagreba, Komornog orkestra Radio Zagreba, Orkestra Jugoslavenske radiodifuzije, Zagreb jazz kvarteta, Zagrebačke filharmonije i mnogih drugih jazz sastava.
Bio je stalni dirigent Plesnog orkestra Radio Zagreba, današnjeg Big Banda HRT-a s kojim je dospio na ljestvice časopisa Jazz Forum i Down Beat, a u razdoblju od 1967. do 1969. godine je bio direktor Zagrebačkog festivala zabavne glazbe.
Prohaska je utemeljio i vodio nekoliko vlastitih orkestara i sastava, nastupao na mnogobrojnim koncertima i jazz festivalima diljem svijeta, te je objavio brojne albume. Od 1994. godine je surađivao sa Simfonijskim puhačkim orkestrom Hrvatske vojske, a od 1996. do 1998. godine je vodio Big Band Hrvatske vojske.
Kao instrumentalist je gostovao u Kanadi, Sjedinjenim Američkim Državama i gotovo svim europskim zemljama, a kao dirigent je pet puta nastupao na Eurosongu.
Nakon odlaska u mirovinu je surađivao sa Zborom i Simfonijskim orkestrom HRT-a, Zagrebačkim solistima, Zagrebačkim kvartetom saksofona, Komornim orkestrom te raznim ansamblima. Osim brojnih jazz skladbi, pisao je i laku orkestralnu i simfonijsku glazbu. Radio je glazbu i za televizijske i radio drame, kazalište, balete, zborove, crtane i kratkometražne filmove, te je prvi u jazz skladbe uveo folklorne teme i melos.
Kao skladatelj, osim u jazzu, okušao se i u rock-operama, zabavnoj i filmskoj glazbi. S Karlom Metikošom i Ivicom Krajačem je 1957. godine stvorio prvu hrvatsku rock-operu Gubec-beg, a osim toga je orkestrirao i rock-operu Grička vještica. Napisao je glazbu i za dvadesetak cjelovečernjih filmova, a neki od njih su: Gravitacija, Kiklop, Iluzija, Nož, Povratak, Rondo, Veliki transport, Visoki napon, Prometej s otoka Viševice i Sutjeska, gdje je obradio glazbu Mikisa Theodorakisa. Potpisao je glazbu i za serije Sumorna jesen i Kuda idu divlje svinje.
Tijekom svoje glazbene karijere je objavio brojna diskografska izdanja, a u njegovom opusu se ističu skladbe Koncert br. 2, Intima, Dilemma i Concertino za jazz kvartet i gudače. Od 1954. do 1957. godine je bio predsjednik Udruženja kompozitora lake muzike Hrvatske, a bio je i član Hrvatskog društva skladatelja, čiji je predsjednik bio u dva mandata.
Najveća postignuća
Miljenko Prohaska je dobitnik brojnih nagrada i priznanja među kojima su Porin za životno djelo i nagrada Vladimir Nazor za životno djelo. 1996. godine je dobio Nagradu Zagrebačkog festivala za osobit doprinos hrvatskoj umjetnosti i kulturi, te za životno djelo i ukupan doprinos uspjehu hrvatske zabavne glazbe. Nositelj je Reda Danice Hrvatske s likom Marka Marulića i odlikovan je Ordenom zasluge za narod za srebrnim zracima, te Ordenom rada sa zlatnim vijencem.
Prohaska je iza sebe ostavio velik broj orkestracija, aranžmana i obrada od kojih neke u svjetskim okvirima predstavljaju vrhunska ostvarenja žanra. Njegov veliki glazbeni opus se proteže od jazza preko zabavnih melodija, velikog broja filmskih partitura, glazbeno-scenskih djela, djela za jazz, revijske, puhačke i tamburaške orkestre do skladbi komorne glazbe.
Njegova jazz skladba “Intima” je najsviranija skladba hrvatskog autora koju su, uz mnoge druge njegove skladbe, izvodili brojni strani orkestri i sastavi kao što su USA Orchestra i Modern Jazz Quartet.
Svirao je u međunarodnim orkestrima Clarka Terryja i Gerryja Mulligana, a jednim od njegovih najvećih postignuća u karijeri smatra se dirigiranje vlastitim skladbama s orkestrom Dona Ellisa na 10. jazz festivalu u Kaliforniji 1967. godine. Kultni urednik Willis Conover je Prohaski posvetio dvije emisije na radio postaji Glas Amerike, a Leonard Feather ga je 1960. godine uvrstio u enciklopediju The Encyclopedia of Jazz In Sixties.
Autor: A.V.
Odgovori