Marin Držić

Marin Držić bio je hrvatski lirik i dramatik te svećenik Rimokatoličke Crkve. Rodio se u Dubrovniku 1508. godine, a umro je u Veneciju 2.5.1567. godine. Pokopan je u Veneciji u crkvi svetog Ivana i svetog Pavla.

Obrazovanje

Što se tiče njegova obrazovanja, ne postoje podaci koji bi nam vjerodostojno prikazali gdje se školovao.

1541. godine boravio je u Sienni kao student na sveučilištu Collegio dei savi dello Studio. Nije poznato točno što je studirao, ali pretpostavlja se, na temelju dokaza, da se radilo o kanonskom pravu. 12. lipnja te iste godine Senat je prihvatio njegovu kandidaturu te je postao rektor studentskog doma. Uz navedenu funkciju vezala se i funkcija prorektora Sveučilišta. U njegovo vrijeme funkciju prorektora obavljali su studenti. Na funkcijama rektorskih dužnosti ostao je godinu dana. U tih godinu dana često je dolazio u sukobe s upraviteljem koji je nadzirao sveučilište i studentski dom. Postoje dokazi da studij nije nikada završio.

Privatni život

Marin Držić potječe iz vrlo ugledne i poznate trgovačke obitelji. Za vrijeme njegova života, obitelj je doživjela financijski slom.

Posao

Najstariji mogući podaci koji postoje o njemu, govore nam o njegovom imenovanju na mjesto rektora u crkvi Svih svetih koja se još zvala Domino, 1526. godine u Dubrovniku. Tada je bio svećenički pripravnik.

U veljači 1538. godine u dubrovačkoj katedrali je stupio na mjesto orguljaša. Nekoliko mjeseci nakon toga dobio je novčanu potporu za daljnje obrazovanje od Vijeća umoljenih.

U vrijeme njegova studiranja u Sienni nije bilo dopušteno izvođenje skupova ili bilo kakvih predstava u privatnim kućama. No, Marin Držić se tome usprotivio te je s 8-og na 9. veljače 1542. godine sudjelovao kao glumac u jednoj komediji čije ime nije poznato. Bio je kažnjen ukorom iako je većina sudionika kažnjena znatno strože.

Zadnji dokument koji se odnosi na njegov boravak u Sienni seže od 25. lipnja 1542. godine kada je završio njegov mandat.

6. siječnja 1543. godine u Anconi je s jednim drugim Dubrovčaninom posudio 100 dukata od jednog Firentinca. Nakon toga, pojavio se u Dubrovniku tek 1546. godine. Sljedećih godina bio je postavljen na funkciji rektora crkve Svih Svetih. U isto je vrijeme upravljao i svojim malim imanjem i obavljao druge državne poslove.

U prosincu 1545. godine stupio je u službu grofa Christopha Rogendorfa, austrijskog pustolova, na mjesto komornika. U njegovom društvu odlazi u Beč te tamo ostaje sve do sredine travnja 1546. godine. Vraća se u Dubrovnik ponovo za mjesec dana. Te iste godine u kolovozu, grof ponovo dolazi u Dubrovnik, a Držić ponovo stupa u njegovu službu. Ovoga puta radio je na mjestu prevoditelja te mu je pravio društvo na njegovom putu u Carigrad. 1546. godine ga napušta te se vraća u Dubrovnik. Odbacivanje službe javno je objasnio rekavši da su glavni razlozi domoljubni. Naime, grofov sin, dubrovački prognanik Miha Bučinčić ružno je ocrnjivao Republiku.

Prije svibnja 1550. godine primio je svećenički blagoslov. 1553. godine izabran je u ured za sol kao službenik, tri godine kasnije odbacio je prijedlog da ponovo bude izabran na isto mjesto.

Postoje zapisi i dokazi da je Držić za vrijeme cijelog svog života imao financijskih problema. Naime, dokumenti iz 1535. godine pa sve do 1562. godine govore o njegovim velikim novčanim problemima i dugovima.

Krajem 1562. godine stigao je u Veneciju, a 1563. godine postao je kapelan tamošnjeg nadbiskupa. Te iste godine stigao je u Dubrovnik.

1566. godine došao je u Firencu iz koje je četiri pisma napisao za Cosima Medicija i jedno za njegovog sina Francesca. U pismima je jasno izrazio svoj stav i svoje mišljenje prema trenutnoj vlasti u Dubrovniku. Naime, smatrao je da je trenutna vlast neodgovorna i nesposobna i da se mora svrgnuti. Također, dao je prijedlog da plemići dijele vlast s glavnim predstavnicima puka i to sve pod protektoratom Medicija. Kako bi se ti ciljevi ostvarili zamolio je za pomoć u vidu financija kao i vojnu potporu. Potporu nikada nije dobio, a malo nakon toga napustio je Firencu te je otišao u Veneciju gdje je i umro 2. svibnja 1567. godine.

Postoje brojne interpretacije biografije Marina Držića. Neki smatraju da je bio neodgovorni pustolov koji je život provodio lutajući svijetom tražeći novac dok su ga neki vidjeli kao čovjeka koji se bori za neki bolji svijet u kojem će biti više pravde.

Što se tiče Držićevog stvaralaštva, također ne postoje točni kronološki podaci o njegovom književnom radu. Sve dostupne informacije datiraju na razdoblje između 1548. i 1559. godine.

Njegova najpoznatija djela su: izgubljena komedija “Pomet”, drama u stihu “Tirena”, “Novela od Stanca”, Venere i Adon, Tirena, Dundo Maroje, Skup, Pjerina i mnoge druge. Izvođači njegovih drama bili su većinom amateri te mladi plemići. Velik broj djela sačuvan je i u nepotpunom obliku, a oni najstariji datiraju iz 16. stoljeća. Njegova jedina tragedija “Hekuba” njegovo je zadnje napisano djelo. Izvođena je tek od 1559. godine.

Najveća postignuća

Njegovo glavno stvaralaštvo bile su drame. Jednom je prilikom čak bio optužen za plagijat svoje drame “Tirene”, no Mavro Vetranović, koji je trebao biti žrtva, odlučno je stajao uz Držića smatrajući da plagijat ne postoji. Čak mu je u znak podrške posvetio pjesmu “Pjesanca Marinu Držiću u pomoć”.

Marin Držić postavio je čvrste dramske temelje u Hrvatskoj te je veliki renesansni pisac. Velikom broju autora bio je književni uzor pa tako i Antunu Sasinu, hrvatskom književniku.

Ako ste u tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod biografije. Ako želite da objavimo biografiju koje još nema na stranici, pošaljite nam e-mail na adresu [email protected]
loading...

Komentiraj

*