Marijan Hanžeković

Marijan Hanžeković bio je poznat kao hrvatski odvjetnik i jedan od najbogatijih i najmoćnijih ljudi u Hrvatskoj. Osim svog odvjetničkog ureda, bio je i vlasnik Hanze, vodeće medijske tvrtke u ovom dijelu Europe. Bio je član HSLS-a i HNS-a.

Obrazovanje

Nakon osnovne škole, Marijan Hanžeković u Zagrebu upisuje Klasičnu gimnaziju koju završava 1970. godine, a 1975. upisuje Pravni fakultet u Zagrebu. Za vrijeme studiranja otvorio je odvjetničku pisarnicu i to 1978. godine.

Privatni život

Marijan Hanžeković rođen je 18.1.1952. godine. Odrastao je u Zagrebu s majkom Nadom koja je radila kao liječnica i s ocem Marijanom koji je predavao na fakultetu. Za vrijeme postojanja Nezavisne države Hrvatske, njegova je obitelj završila u zatvoru jer je otac bio tajnik Vladka Mačeka.

No, nakon bolesti koju je zaradio u Lepoglavi, pušten je iz zatvora. Nakon završetka Drugog svjetskog rata otac kao ni majka nisu htjeli ući u komunističku partiju. Otac Marijan bio je aktivan u Hrvatskom proljeću, a 1991. godine odazvao se na poziv predsjednika Franje Tuđmana i postao ministar financija.

Imao je brata Borisa koji je pomagao partizanima te je zbog toga strijeljan u Jasenovcu. Njegov djed, Marijan, pripao je masonima i zbog toga je završio u Staroj Gradiški.

Drugi djed je bio Tomislav Tomljenović, posljednji ban Hrvatske i Slavonije. U rodu je i s atletičarem Borisom, članom jugoslavenske reprezentacije koji je ubijen kad je pokušao pobjeći iz Jasenovca. Njemu u čast se već više od 50 godina održava Hanžekovićev memorijal.

Tijekom studija, Hanžeković se posvađao s ocem te odselio. U to je vrijeme morao obavljati različite poslove, poput vožnje automobila za iznajmljivanje, lijepljenja plakata. S ocem nije pričao šest godina.

Iz braka s javnom bilježnicom Ivom Hanžeković, ima kćerke Anu i Doru. Ana je neko vrijeme radila u očevu uredu, a kasnije je postala članice uprave farmaceutske kompanije Genera koja je isto u vlasništvu njezinog oca. Drugi put se oženio za biologinju Andreu Maceljski s kojom nije bio dugo u braku.

Hobi mu je jedrenje, a 1987. godine je u jedrilici prešao Atlantik. Jedrilicu je nazvao po majci “Nada”. Po vlastitom priznanju ima veze s masonima, pa nije čudno što je postao nositelj 33. Stupnja slobodnih zidara.

Govori engleski, francuski i talijanski jezik.

28.1.2018. godine u Zagrebu preminuo je od raka gušterače s kojim se borio nekoliko posljednjih godina.

Posao

Godine 1978. Marijan Hanžeković otvara odvjetničku pisarnicu, ali prvih godina posao nije išao jer su svi, kako kaže, zaobilazili odvjetnika koji ima tek 26 godina.

On nije odustajao te je 1994. postavio temelje Odvjetničkog društva Hanžeković, Radaković&Partneri. To se društvo poslije preimenovalo u Odvjetničko društvo Hanžeković&Partneri.

U tom društvu veliku ulogu ima Milan Radaković koji se u svojoj odvjetničkoj karijeri bavio pretežito građanskim pravom. Danas Hanžekovićeva kancelarija broji stotinjak uposlenika.

Od 1994. godine do 2000., Hanžeković je bio predsjednik Hrvatske odvjetničke komore.

Štedionica Zlatni most bila je u njegovom vlasništvu, a on je bio u upravama i odborima Dinama, Quaestus nekretnina, Zepter Internationala, Croatia Airlinesa, HOK osiguranja i Brodokomerca Rijeka.

Od 2000. godine djelovao je kao predsjednik košarkaškog kluba Zagreb, a od 2009. godine postao je predsjednik zrakoplovnog saveza u Zagrebu u vlasništvu male zrakoplovne tvrtke.

S partnerima je ulagao u osnivanje Dinersa u Hrvatskoj. Od Plive je preuzeo tvrtku Veterinu koja se bavi proizvodnjom lijekova za životinje.

Osnovao je Hrvatski košarkaški savez te je bio na čelu tog saveza godinu dana. Najpoznatiji je po milijunskim poslovima ovrha koje je prvo radio sa Zagrebom i Zagrebačkim holdingom, a kasnije i s HRT-om.

Najveća postignuća

Marijan Hanžeković godinama je polako gradio svoj imperij te je tako postao najbogatiji odvjetnik i jedan od najbogatijih hrvatskih građana.

Godine 1995. odabran je kao sudac u arbitraži Slovenske gospodaske komore, a dvije godine kasnije izabran je u Strasbourgu pri Vijeću Europe za suca Europske arbitraže.

Od Ninoslava Pavića preuzeo je EPH i preimenovao je u Hanza Mediu, vodeću medijsku tvrtku u jugoistočnoj Europi, a koja uključuje Playboy, Jutarnji list, Slobodnu Dalmaciju, Gloriu i mnoge druge novine.

Autor: M.S.

Ako ste u tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod biografije. Ako želite da objavimo biografiju koje još nema na stranici, pošaljite nam e-mail na adresu [email protected]
loading...

Komentiraj

*