Marija Ujević-Galetović

Marija Ujević-Galetović najpoznatija je hrvatska kiparica i akademkinja. Rođena je u Zagrebu 20.10.1933. godine. Redovita je članica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i autorica svima poznatih kipova Antuna Gustava Matoša, Miroslava Krleže i Augusta Šenoe. Svoje je znanje i talent usavršavala i u inozemstvu u priznatim kiparskim školama.

Obrazovanje

Osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje završila je u rodnom Zagrebu, a 1953. godine upisala je Kiparski odsjek na Zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti gdje je i diplomirala 1958. godine u klasi profesora Kršinića.

Nakon studija, odselila je u London kako bi se usavršila u poznatoj školi Centar School of Art. U više je navrata odlazila na studijska putovanja u Italiju, Francusku i Englesku.

Privatni život

Roditelji Marije Ujević-Galetović bili su profesori, a otac Mate bio je i jedan od pokretača Hrvatske enciklopedije. Roditelji su joj uvijek bili podrška i njoj i njenim sestrama i braći. Samo je Marija od svoje četiri sestre i dva brata završila u umjetnosti, svi ostali su liječnici, pravnici i ekonomisti. Porijeklom je s mora, njezin djed je iz Kaštela, a baka je s otoka Silbe.

Otac je bio veliki zaljubljenik u more pa je, uz Hrvatsku enciklopediju, napravio i onu Morsku. Umjetnički je talent naslijedila i od majke koja je prekrasno crtala. Ipak, njezina majka završila je matematiku i fiziku jer je bilo neobično za žene u to doba studirati slikarstvo ili bilo koji drugi umjetnički smjer. Otac je Mariju često vodio na izložbe Ivana Meštrovića i Pavla Perića te je vikendima priređivao večere za nekolicinu gostiju s kojima se kasnije raspravljalo o umjetničkim temama, što je Mariju i usmjerilo ka umjetnosti.

Posao

Najveći uzori ove umjetnice su grčki kipari, ali i Fran Kršinić kao crtač i Krsto Hegedušić kao slikar. Prvo Marijino djelo bio je portret brata u glini, a napravila ga je već s 12 godina. U to je doba njezin dar otkrila kiparica Mila Vod koja je dalje usmjerila na kiparstvo. Naslušala se priča o tome da je kiparstvo rezervirano samo za muškarce jer iziskuje fizičku izdržljivost i snagu, ali Marija je na takve stvari odavno oglušila tvrdeći da ima mnogo napornijih poslova.

Profesionalni počeci joj nisu bili laki jer nije imala novca pa je bila primorana izrađivati emajlirane pepeljare na bakru. Kasnije se uključila u natječaje pa na Kozari izradila Augusta Cesara i Seljačku bunu što joj je donijelo prihode s kojima je mogla osigurati pristojan život. Nikada nije tražila mnogo novca za svoja djela pa su se ona i brzo rasprodala po galerijama. Kasnije je njezin trud i talent bio široko poznat pa je bila angažirana za mnogo velikih projekata.

Izradila je spomenike Augustu Šenoi u Zagrebu, Miroslavu Krleži u Opatiji, Frani Petriću na otoku Cresu i Jakovu Gotovcu u Osoru. Poznata je i njezina skulptura Trkač u Zagrebu te spomenici Steriji Popoviću u Novom Sadu i Donu Boscu u malom mjestu Žepče. U kapeli kripte požeške katedrale stoji njezin spomenik papi Ivanu Pavlu II., a u dvorištu dvora Kaptola 7 gdje je stanovao Juraj Križanić stoji i njegov spomenik.

Autorica je i mnogih izvedenih radova unutar arhitektonskih sredina i na otvorenom u Virovitici, Mariji Bistrici, Cresu, Sinju, Rijeci, Osijeku, Labinu te Bihaću i Novom Sadu u Bosni i Hercegovini. Jedno od najvažnijih djela svakako je skulptura u zagrebačkoj crkvi Svetog Pavla.

Osim u Hrvatskoj i susjednim državama, njene se skulpture mogu pronaći i u Beču, Moskvi i New Yorku.

Od 1987. godine radi na Akademiji likovnih umjetnosti, a 1995. dobila je status redovne profesorice te je u mnogo navrata bila pročelnica Kiparskog odsjeka na toj akademiji.

Najveća postignuća

Marijina je tankoćutnost i osjećaj za detalje nagrađena brojnim domaćim i inozemnim nagradama. Već 1965. prima svoju prvu nagradu na Internacionalnom natječaju za spomenik Telekomunikacije.

Pet godina kasnije osvaja Nagradu na natječaju za spomenik Seljačka buna, a u Zagrebu 1972. za Stablo mladosti. 1973. ponovno osvaja prvu nagradu za spomenik Augustu Cesarcu, a dvije godine kasnije u Tuzli nagradu za svoj portret Miroslava Krleže.

1981. biva nagrađena u Novom Sadu za spomenik J.S.Popovića. 1986. osvaja Nagradu na Trijenalu hrvatskog kiparstva, a godinu dana kasnije i zagrebačku Nagradu za spomenik Šenoi. 1989. godine dodijeljena joj je važna Nagrada grada Zagreba.

Autor: M.S.

Ako ste u tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod biografije. Ako želite da objavimo biografiju koje još nema na stranici, pošaljite nam e-mail na adresu [email protected]
loading...

Komentiraj

*