Biografija.com | Književnost.com | Lektire.hr

Marija Jurić Zagorka

Marija Jurić Zagorka poznata je i cijenjena spisateljica te prva profesionalna hrvatska novinarka. Zagorka je bila svestrana spisateljica te osoba koja je cijelo vrijeme svog postojanja bila ispred vremena u kojem je živjela. Marija je bila najčitanija hrvatska književnica.

Marija Jurić Zagorka imala je nesretan život, a poznato je kako je zapravo cijelo vrijeme htjela pravu ljubav. Nažalost oko nje su se okupljali jedino muškarci koji su je voljeli zbog novca. Preminula je 29.11.1957. godine u Zagrebu.

Obrazovanje

Godine 1883. pohađala je u Višu djevojačku školu u Zagrebu. Nakon što je prekinula školovanje 1889. godine, vratila se u očev dom u Hrvatsko zagorje nakon čega je pod pseudonimom M. Jurica Zagorski uredila jedini broj krapinskog učeničkog lista “Zagorsko proljeće”.

Privatni život

Marija Jurić Zagorka rodila se 2.3.1873. godine u mjestu Negovcu pokraj Vrbovca. Rođena je u imućnoj obitelji od oca Ivana Jurića i majke Josipe Domin.

Krštena je 3.3.1873. godine kao Marianna. Iako je obitelj bila odličnog imovinskog stanja, Zagorkino djetinjstvo bilo je nesretno, a provela ga je u Hrvatskom zagorju kod Lobora na imanju Šanjugovo.

Još dok je bila dijete roditelji su je maltretirali, pa ju je bolesna majka znala vezati za kuhinjski stol i kažnjavati batinama. Odlazak u Samostansku školu sestara milosrdnica smatrala je spasom, a nakon što je jednom prilikom gostovala kod baruna ukazala joj se prilika da ode na školovanje u Švicarsku, ali joj je majka zabranila.

Marija Jurić Zagorka se od tog dugo nije mogla oporaviti, ali je bila svjesna kako može uspjeti samo kao obrazovana žena. Počela je puno čitati i učiti, a nakon što je napunila 16 godina vratila se u roditeljski dom. Tamo ju čekao dogovoreni brak s Andrijom Matrajem, Mađarem koji je radio kao činovnik na željeznici.

Iako se otac protivio vjenčanju jer je bila velika razlika u godinama (Andrija je bio stariji sedamnaest godina), Marija je svejedno sa svojim suprugom otišla živjeti u Mađarsku. Bila je to prilika da se makne od obitelji.

Vjenčali su se u Crkvi sv. Križa u Začretju 1891. godine, a nedugo nakon vjenčanja par se preselio u Mađarsku nakon što je Matraj dobio službeni premještaj. Marija je bila nesretna u braku jer je Matraj bio grub, a osim toga toliko je škrtario da je Marija uz njega gladovala.

Svaki put kada bi odlazio na posao za svoju majku i ženu znao je odrezati šnitu kruha, a ostalo bi spremio. Marija se nije mogla posvetiti učenju i čitanju jer je cijelo vrijeme morala obavljati teške kućanske poslove. Unatoč svemu uspjela je završiti tečaj telegrafije i zaposliti se.

Andrija je bio poznat kao nacionalista koji je zagovarao mađarizaciju Hrvatske. Nakon samo tri godine braka Zagorka bježi iz Mađarske i odlučuje napustiti muža koji je htio unovčiti njen talent tako što bi pisala u mađarskom duhu. Zagorka je to odmah odbila.

Prvo bježi ujaku u Srijemsku Mitrovicu, a nakon toga u Zagreb. Zahvaljujući pomoći svog oca, Zagorka je uspjela dobiti rastavu braka čime je Andrija bio oslobođen plaćanja alimentacije i obveze vraćanja njezine imovine.

Posao

Nakon rastave braka Zagorka se vratila u Hrvatsku 1896. godine, pa je kao nepotpisana autorica počela raditi na uređivanju časopisa “Hrvatski branik” i “Posavska Hrvatska”. Krajem iste te godine postala je članicom redakcije “Obzora”.

Kao žena morala se prvo zadovoljiti mjestom korektora, da bi nakon toga uz pomoć biskupa Jurja Strossmayera postala i novinarkom. Za spomenuti je dnevnik pisala političke reportaže, ali i razne putopise najviše iz Hrvatskog zagorja.

U Obzoru je objavljivala razne feljtone, novele i humoreske, kao i biografske crtice te autobiografske bilješke. Upravo je u Obzoru Zagorka u nastavcima objavljivala romane “Roblje”, i “Vladko Šaretić”.

Kada su u doba narednog pokreta 1903. godine smijenjeni urednici Josip Pasarić i Milan Heimerl, Zagorka je postala neformalnom urednicom tog lista. Kako je iste godine organizirala demonstracije protiv bana i sama je bila zatvorena.

Godine 1906. Zagorka je otputovala u Budimpeštu, odakle se redovno javljala kao stalna dopisnica “Obzora” pišući izvješća o radu Ugarsko-hrvatskog sabora. Kako je vješto pratila politička zbivanja unutar Austro-Ugarske Monarhije, uredništvo “Obzora” 1909. godine ju je poslalo u Beč kako bi mogla pratiti zbivanja tada najvažnijeg političkog procesa.

Nakon povratka u Zagreb još je neko vrijeme radila u Obzoru, a već je iduće godine pokrenula ilustrirane tjedne novine “Zabavnik”, a iste je godine započela suradnju s Jutarnjim listom pišući društvene i kriminalističke reportaže.

Najveća postignuća

Od 1910. godine Zagorka se najviše posvetila pisanju romana koje je objavljivala u nastavcima. “Kneginja iz Petrinjske ulice” (1910), “Tajna krvavog mosta” (1911. – 1912.), “Grička vještica” (1912. – 1913), “Republikanci” (1914. – 1916), “Crveni ocean” (1918. – 1919), “Buntovnik na prijestolju” (1927), “Kameni križari” (1928. – 1929) te mnogi drugi.

Pod pseudonimom Jurić Vodvarka objavila je socijalno-utopistički roman “Crveni ocean” iz 1918. godine, a koji se temeljio na Listopadskoj revoluciji u Rusiji.

Godine 1925. utemeljila je prvi hrvatski ženski časopis “Ženski list” te “Hrvaticu”.

Ako ste u tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod biografije. Ako želite da objavimo biografiju koje još nema na stranici, pošaljite nam e-mail na adresu info@biografija.com.

Komentiraj

*