Ljudevit Gaj

Ljudevit Gaj imao je važnu ulogu u hrvatskom narodnom preporodu u prvoj polovici 19. stoljeća, a smatra se i utemeljiteljem suvremenog hrvatskog pravopisa temeljenog na štokavštini. Preminuo je 20. travnja 1872. godine u Zagrebu, a do danas je ostala zabilježena njegova uloga vođe narodnog preporoda što je dovelo do modernizacije Hrvatske.

Obrazovanje

Ljudevit Gaj rodio se u Krapini gdje je započeo školovanje, pa je u Krapini završio osnovnu školu uključujući i prvi razred gimnazije. Školovanje je zatim nastavio u gimnaziji u Karlovcu i Varaždinu.

Ljudevit Gaj je u Beču upisao studij filozofije. Studij je na kraju završio u Grazu, da bi 1829. godine upisao studij prava u Pešti nakon čega se vratio u Zagreb 1832. godine.

Privatni život

Ljudevit Gaj rodio se 8. srpnja 1809. godine. Majka Julijana bila je porijeklom iz obitelji poznatog kirurga, a otac Ivan radio je kao ljekarnik. Na Ljudevita je najviše utjecaja imala njegova majka koja mu je pružala najviše podrške i pazila na svaki njegov korak.

Iako su bili obitelj dobrog imovinskog statusa svejedno su morali štedjeti, pa se tako nije živjelo raskošno, pomagali su sirotinji, a Ljudevit je jedva uspio dobiti rukavice 1823. godine tada najhladnije zime.

Ljudevit je bio pametno dijete i marljiv učenik te posebno osjetljiv, a pogotovo u vrijeme kada su ga djeca zadirkivala i kada je utjehu pronalazio u majčinim pismima dok se školovao u Varaždinu.

Nakon očeve smrti pogoršalo se imovinsko stanje obitelji, ali majka Julijana nije dozvolila da se to odrazi na školovanje, zbog čega je odlučila da obrazovanje nastavi u Beču.

Posao

Nakon povratka u Zagreb 1832. godine počeo je raditi u struci i dvije godine kasnije u Leipzigu je doktorirao filozofiju. Godine 1832. ujedinio se s grofom Jankom Draškovićem, nakon čega su zajedno s drugim mladim ljudima počeli planirati znanstveno, kulturno, prosvjetno i gospodarsko uzdizanje Hrvatske poput razvijenih europskih zemalja.

Kada je dobio dozvolu Gaj je počeo s izdavanjem “Novine Horvatske” gdje se nalazio prilog “Danica horvatska, slavonska i dalmatinska”, što je bio razlog da se posveti hrvatskom narodnom preporodu. U Danici se nalazio gospodarski, politički i kulturni program.

Ljudevit Gaj je na početku karijere pisao pjesme najviše na njemačkom jeziku da bi 1826. godine bila objavljena knjižica “Die Schlösser bei Krapina” ili “Tvrđave oko Krapine”.

Nakon što je nastupila zabrana ilirskog imena Gaj više nije imao glavnu ulogu u pokretu Ilirske narodne stranke.

Gubitak vodećeg mjesta nije utjecalo na njegov način razmišljanja jer je i dalje imao veliku političku ulogu 1848. godine kada je Narodna skupština Trojedne kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije prihvatila program “Zahtijevanja naroda”, a gdje je Gaj imao glavnu riječ.

Ljudevit Gaj je tada radio s banom Josipom Jelačićem, ali zbog sumnje da je iznudio novac od kneza Miloša Obrenovića, Gajeva politička karijera se počela gasiti. Bez obzira na brojne skandale Ljudevit Gaj ostaje zaslužan za standardizaciju hrvatskog jezika.

Ljudevit Gaj shvaćao je ilirstvo kao vraćanje osnova Hrvatima vjerujući u genetsku povezanost između Hrvata i stanovništva Velike Ilirije. Hrvate je smatrao njihovim biološkim nastavkom i vjerovao da narod koji je nekad živio u Hrvatima nastavlja svoj život.

Takvu je tezu podržavao i Vinko Pribojević koji je u 16. stoljeću dao tiskati knjigu “O porijeklu i zgodama Slavena” vjerujući da su Slaveni potomci Makedonaca, Tračana i Ilira.

Sedam godina u Hrvatskoj je trajao ilirski zanos koji je prekinut naredbom od samog kralja o zabrani ilirskog imena 17. siječnja 1843 godine s obrazloženjem kako ne želi da među njegovim podanicima postoji razdor. Tako je na želju Mađara zabranjen naziv ilirizam.

Ljudevit Gaj nije se protivio kraljevoj naredbi jer je njemu ilirstvo bio pojam za hrvatstvo želeći osnažiti narodnu svijest kod Hrvata u vrijeme kada je to bilo najpotrebnije, a kako je svijest ojačala Ljudevitu Gaju pokret više nije bio potreban.

Najveća postignuća

Nakon što je uspio nabaviti kraljevu suglasnost za pokretanje hrvatskih novina, 6. siječnja 1835. godine pojavile su se “Novine Horvatske” s književnim prilogom Danicom. Sve do kraja prvog godišta novine su zadržale prvotni naziv da bi kasnije promijenile ime u “Ilirske narodne novine”.

Ljudevit Gaj je 1836. godine na inicijativu grofa Janka Draškovića preimenovao novine u “Danica ilirska” i “Ilirske narodne novine” dajući cijeloj ideologiji južnoslavenski značaj. U to je vrijeme isticao samostalnost Hrvata ali kao sastavni dio Monarhije.

Uspjeh Ilirske narodne stranke na izborima smatra se vrhuncem političkog djelovanja Ljudevita Gaja. Izbori su se održali u Zagrebu i Varaždinu.

Godine 1830. objavljena je knjižica “Kratka osnova horvatsko-slavenskog pravopisana” u kojoj je predložen jednoslovni sustav s ishodištem na kajkavskom književnom jeziku.

Godine 1835. u “Danici” u članku “Pravopisz” ostavio je jednoslove (č, š, ž), vratio se dvoslovima (dj, gj, lj, nj, tj), a uveo je ć i e. Gaj je osmislio Gajicu, latinično pismo koje je s vremenom doživjelo male promjene te je prihvaćeno u Hrvatskoj.

Zahvaljujući Ljudevitu Gaju i suradnicima hrvatski je jezik 1847. godine umjesto latinskog proglašen službenim jezikom. Gajev pravopis se temeljio na novoštokavskoj jekavskoj osnovi, ali je bio otvoren cijeloj pisanoj hrvatskoj književnoj baštini.

Ljudevit Gaj bavio se i književnošću, a ne treba zaboraviti pjesmu “Horvatov sloga i zjedinjenje” s poznatim stihom “Još Horvatska ni propala”. Pjesma je objavljena u Danici 1835. godine.

Ako ste u tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod biografije. Ako želite da objavimo biografiju koje još nema na stranici, pošaljite nam e-mail na adresu [email protected]
loading...

Komentiraj

*