Krsto Papić je ostao zapamćen kao jedan od najboljih hrvatskih redatelja koji je za svoj rad dobio brojna međunarodna priznanja. Umro je 7.2.2013. godine u Zagrebu.
Obrazovanje
Nakon smrti oca Krsto je većinu vremena proveo u đačkim domovima, a tijekom srednjoškolskog obrazovanja u Sarajevu je pisao za omladinske novine.
U Zagrebu je upisao pravo, a nakon toga ruski i francuski jezik te jugoslavenske književnosti na Filozofskom fakultetu.
Privatni život
Krsto Papić rođen je 7. prosinca 1933. godine u Vučjem Dolu u Crnoj Gori. Njegov otac radio je kao rudar u Sjedinjenim Američkim Državama nakon čega se vratio i kupio imanje u Vojvodini. Dva starija brata otišla su u partizane, a jedan od njih je nekoliko puta bio ranjen. Otac je umro 1948. godine.
Krsto je imao samo 15 godina kada je pročitao romane “Zločin i kazna” te “Rat i mir”. Romani su ostavili velik dojam na njega, ali tek nakon što je odgledao filmove Johna Forda, shvatio je kako će filmovi biti ono što će činiti dio njegove profesionalne karijere.
Krsto se ženio dva puta. U prvom je braku bio vjenčan s Verom Pavlinić Žitvaj s kojom je imao dvoje djece, Branku i Borisa. Branka danas radi kao profesorica komparativne književnosti, a sin Boris je nažalost poginuo 2009. godine.
Drugi put se oženio s Jadrankom Štefanec (kasnije Papić) s kojom je 2006. godine dobio blizanke Elu i Taru.
Posao
Još dok je bio student radio je kao asistent režije s Matom Bogdanovićem, poznatim redateljem dokumentarnih filmova. Nakon što je dobro odradio posao angažirao ga je za asistenta Fedor Hanžeković za film “Svoga tela gospodar”.
Nakon filma “Svoga tela gospodar”, Krsto je radio kao asistent Veljku Bulajiću na filmu “Vlak bez voznog reda”.
Veliku priliku Krsto je dobio zajedno s Antunom Vrdoljakom i Vančom Kljakovićem. Sva trojica su trebala snimiti film “Ključ” gdje je svatko morao trebao ispričati svoju priču. Nakon toga sva tri mlada redatelja uspjela su se dokazati i nametnuti filmskom svijetu.
Godine 1967. Krsto je režirao prvi dugometražni film “Iluzija” kada se proslavio snimajući najviše dokumentarce. Uslijedio je dokumentarac “Halo München” snimljen 1976. u Dalmatinskoj zagori o napuštanju Hrvatske zbog socijalnih prilika.
Godine 1968. snimio je dokumentarni film “Kad te moja čakija ubode” . U filmu se prikazuju intervjui o ubojicama i ljudima koji su bili bliski žrtvama.
Ne treba zaboraviti na dokumentarac “Nek se čuje i naš glas” iz 1971., koji je dobio Nagradu u Oberhausenu. Tema filma su ilegalne radiopostaje.
Krsto je osim dokumentaraca snimao i igrane filmove. Godine 1969. režirao je “Lisice” o represiji komunističke tajne policije. Film je prikazan u Cannesu, a osvojio je i Zlatnu arenu. Godine 1972. snimio je “Specijalni vlakovi” gdje se bavio temom gastarbajtera
Tijekom 80-ih godina 20. stoljeća Paić je režirao film “Tajna Nikole Tesle”, a 1988. “Život sa stricem”. Film je osvojio nagradu u Montrealu te Zlatnu Arenu.
Nakon što se Hrvatska osamostalila Krsto Papić je snimio film “Priča iz Hrvatske”. Radi se o tragikomediji s kojom je osvojio Zlatnu arenu.
Godine 1996. bio je pozvan u najveću filmsku školu na svijetu koju su završili Lucas, Spielberg i drugi poznati redatelji. Nije samo pohađao predavanja nego je predavao o svojim filmovima.
Za 50. godišnjicu Fulbrightove zaklade 1996. u poznatu školu bilo je pozvano 50 nekadašnjih stipendista među kojima je bio i Papić. Clinton je izjavio kako su upravo Fulbrightovci učinili više za nestanak hladnog rata nego bilo koja diplomacija.
Najveća postignuća
Film “Izbavitelji” osvojio je 3 Grand prixa u Trstu, Parisu i Portu, zatim nominaciju za Zlatni globus predstavom “Hamlet u Mrduši Donjoj” te Grand Prix Amaerica za veliki doprinos filmskoj umjetnosti.
Za film “Život sa stricem” osvojio je Veliku Zlatnu Arenu. Dobio je i Vladimir Nazor nagradu za životno djelo te brojne nagrade kako na domaćim filmskim festivalima tako i međunarodnim.
Odgovori