Katarina Matanović-Kulenović je prva hrvatska pilotkinja rođena je 18.3.1913. godine u Vuki, mjestu pored Osijeka. U Zemunu na letištu postala je 1938. godine prva žena koja je skočila padobranom u Istočnoj Europi.
Obrazovanje
Osnovnu školu Matanović-Kulenović završila je 1924. godine u rodnoj Vuki, a svoje je daljnje školovanje nastavila u Osijeku. Prva dva razreda srednje škole, gimnazije, završila je u Osijeku, no onda joj je umro otac i obitelj je zapala u velike financijske dugove.
1927. godine preselila se u Zagreb kod sestre Paule uz čiju je financijsku potporu završila preostala dva razreda srednje škole, gimnaziju na Katarinskom trgu.
1930. godine, završavajući srednju školu, istovremeno je pohađala i trgovački tečaj u dopisnoj školi u Zagrebu. Po završetku tečaja postala je daktilografkinja te je počela raditi u struci.
Nakon što je 1935. godine vidjela oglas u hrvatskim novinama “Jutarnji list” o otvaranju pilotske škole na Aerodromu Borongaj u njoj se probudila neopisiva želja za pohađanjem iste. Velik problem predstavljala je visoka cijena školarine koja je iznosila 6000 dinara, što si sama nije mogla priuštiti. Tako je zamolila firmu u kojoj je radila za financijsku pomoć, kao i svoje bližnje te je svoje školovanje u pilotskoj školi započela 1936. godine.
Svoje je školovanje i usavršavanje nastavila u Pančevu kada je 1939. godine pohađala tečaj za letenje na više zrakoplovnih tipova.
1942. godine prisustvovala je edukaciji za padobransku nastavnicu održanoj u Koprivnici.
Privatni život
Još dok je radila u uredu u građevinskoj firmi, Katarina je često s prijateljicama odlazila u šetnje po Zrinjevcu kako bi se odmorila od posla. Uz to, u slobodno vrijeme pravila je svoju zbirku sa slikama automobila i konja, odlazila je u kino i na skijanje.
1.5.1942. godine udala se za Namika Kulenovića, tadašnjeg novinara u dnevniku “Novosti”. Njezin je suprug priznao kako je često strahovao kada bi ona bila na nekom letu, no spletom okolnosti on je stradao u savezničkom obaranju zrakoplova 1944. godine.
Svega par dana nakon suprugove nesretne smrti, Katarina je ranjena tijekom bombardiranja aerodroma Borongaj. Jedna je bomba pala blizu zaštitnih rovova gdje su se sakrili piloti te su Katarinu ozlijedile krhotine koje su se javile prilikom urušavanja rovova. Srećom, rane nisu bile ozbiljne te je puštena iz bolnice na kućnu njegu, a ujedno je saznala i da je trudna.
Sina je rodila 29.1.1945. godine, a dječak je dobio ime po ocu.
U tom su periodu uslijedili vrlo teški dani u životu Katarine Matanović-Kulenović. Budući da je bila bez krova nad glavom, dobila je sobu u Ulici 8. maja, a više od mjesec dana bila je i u pritvoru bez ikakvih optužbi.
Namik Kulenović je bio umjetnički nadaren, no nije uspio upisati umjetničku akademiju u Zagrebu. Tako se iz Jugoslavije preselio u Köln gdje se proslavio kao slikar, a kasnije je imao i nekoliko samostalnih izložbi. Za njim je došla i njegova majka koja je radila deset godina kao domaćica kod jednog profesora.
Katarina je bila strastvena čitateljica što je negativno utjecalo na njezin vid. Naime, tijekom 1990. i 1991. godine imala je dvije teške operacije očiju.
U dubokoj je starosti preminula u Zagrebu 24.4.2003. godine.
Posao
Nakon što je 1930. godine završila trgovački tečaj, Katarina Matanović-Kulenović dobila je prvi posao. Tako je već 1931. godine počela raditi u građevinskoj firmi “ŠVAB” koja je u Zagrebu bila smještena u Masarykovoj ulici. Ovim uredskim poslom nije bila previše impresionirana, ali ga je savjesno obavljala.
Tijekom pohađanja pilotske škole, krajem kolovoza 1936. godine, prvi je put imala samostalan let, a već 10.10.1936. položila je svoj Letački ispit odličnom ocjenom unatoč jako lošem vremenu. 26.11. iste godine postala je ponosna vlasnica diplome sportskog pilota, odnosno, dobila je titulu diplomirane turističke pilotkinje.
U Beogradu se od 28.5. do 13.6. 1938. godine održavala međunarodna zrakoplovna izložba kada je Katarina Matanović-Kulenović prvi put skočila sa 100 metara visine s unaprijed otvorenim padobranom. 5.6.1938. godine nakon neumornog nagovaranja organizatora zrakoplovne izložbe odobren joj je skok padobranom te je tako izvršila prvi skok s čak 1500 metara visine i time postala prva žena koja je skočila padobranom na ovim prostorima.
29.1.1939. godine Katarina je osnovala u Zagrebu veliki ženski aeromiting. Glavna nagrada je bila isključivo za žene koja je bila panoramski let nad Zagrebom.
Ugovor sa Zapovjedništvom zračnih snaga Republike Hrvatske Katarina Matanović-Kulenović potpisala je 15.11.1941. godine i time je postala vojna pilotkinja s činom poručnice. U to je vrijeme vozila različite tipove aviona i prevažala je vojnike na njihove zadatke. Isto tako, budući da je ovo bilo ratno razdoblje, vozila je ozlijeđene u zagrebačku bolnicu.
Najveća postignuća
O nevjerojatnim sposobnostima kao i karizmi Katarine Matanović-Kulenović pisao je Boris Puhlovski u noveli “Slučaj gospođice Katarine” koja je objavljena 29.4.1939. godine.
Hrvatska je pak prepoznala vrijednost Katarine Matanović-Kulenović te je tako 26.5.2001. godine odlikovana Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara, a iste godine 26.11. primljena je u Aeroklub Zagreb.
Autor: S.I.
Odgovori