Karlo Bulić je poznati kazališni i filmski glumac. Zasluženu slavu stekao je vrlo kasno, imao je skoro 60 godina i dug glumački staž. Obilježje karijere i veliku popularnost među publikom donijela mu je uloga dotura Luiđija u nezaboravnoj TV seriji i jednom od najboljih djela hrvatske kinematografije “Naše malo misto” (1969.) po scenariju Miljenka Smoje i u režiji Danijela Marušića. Bulić i njegova partnerica Asja Kisić u ulozi Bepine su postali megazvijezde. Karlo Bulić ostvario je brojne uloge i u mnogim drugim filmovima, kao i u kazališnim predstavama. Osim glume, bavio se i slikarstvom i predavao masku i šminku na Akademiji za kazalište, film, radio i televiziju u Beogradu od 1949. do 1962. godine.
Obrazovanje
Karlo Bulić završio je srpsku narodnu osnovnu školu u Trstu koja je djelovala u sklopu tršćanske pravoslavne crkve.
Pohađao je talijansku srednju školu, no nije maturirao jer je bio iz škole izbačen radi sudjelovanja u antifašističkim demonstracijama.
Vrativši se iz Italije nakon protjerivanja njegove obitelji upisuje pilotsku školu u Sarajevu, a potom je neko vrijeme studirao slikarstvo u Zagrebu.
Privatni život
Karlo Bulić je rođen 12.5.1910. u Trstu. Sretno je odrastao u obitelji tršćanskog trgovca vinom Mate Bulića rodom iz Poljica u Dalmaciji i s majkom Dubrovčankom, te troje braće. Za vrijeme Prvog svjetskog rata otac mu je stradao na potopljenom brodu.
Zbog sudjelovanja u antifašističkim demonstracijama kao srednjoškolac, s obitelji je bioprotjeran iz Italije. Imao je želju postati liječnik, no majka mu nije dopustila da upiše studij medicine. Neko vrijeme pristupa vojsci, odnosno avijaciji. Obitelj mu je tijekom školovanja poslala paket težak 800 kilograma u kojem je bio koncertni klavir. Ostali avijatičari su mu se smijali zbog toga, a klavir im je poslužio kao skladište konzervi i cipela.
Sredinom 1930-ih Karlo Bulić pridružuje se putujućoj glumačkoj skupini Stjepana Piselja gdje je glumeći raznolike uloge stekao bogato glumačko iskustvo. U drugom svjetskom ratu Bulić je bio rezervist Kraljevske vojske, a potom postaje pripadnik partizana.
Bio je oženjen sa suprugom Dušicom i ima dvije kćerke, Maju i Mašu. Volio je more, bio duhovit, po naravi druželjubiv i simpatičan.
Bio je slikar maski mnogih kazališnih predstava.
Umro je 19.10.1986. u Beogradu u 77. godini života.
Posao
Nakon drugog svjetskog rata Karlo Bulić je glumio u splitskom Hrvatskom narodnom kazalištu, a 1947. na poziv Bojana Stupice odlazi u Beograd u tek osnovano jugoslavensko dramsko kazalište (JDP) koje je ostalo njegovo matično kazalište sve do njegovog umirovljenja 1971 godine. Prva Bulićeva uloga u JDP je bila u predstavi “Kralj Betajnove”, a igrao je i u brojnim drugim kazališnim predstavama od kojih su bile zamijećene “Dunde Maroje”, “Ribarske svađe, “Kralj Lir”, “Braća Karamazovi”, “Leda”, “Don Carlos” i mnoge druge. Gostovao je s kazališnim predstavama diljem Europe, u Moskvi, Budimpešti, Beču, Parizu i ostalim gradovima.
Karlo Bulić je u svojoj glumačkoj karijeri snimio ukupno trinaest filmova. Njegove uloge tako su zapamćene u: “Bakonja fra Brne” (1951.), “Lito vilovito” (1964.), “Divlji anđeli” (1969.), “Okupacija u 26 slika” (1978.), “Servantes iz Malog Mista” (1982.), “Zadarski memento” (1984.).
Osim mega popularnosti u seriji “Naše malo misto” (1969.), zapažene uloge ostvario je i u serijama “Kapelski kresovi (1975.), “Kiklop” (1982.), te u dječjoj seriji “Jelenko” (1981.)
Svoju posljednju ulogu ostvario je 1980. glumeći biskupa u predstavi “Glorija” na Dubrovačkim ljetnim igrama.
Najveća postignuća
Karlo Bulić nagrađen je za ulogu u kazališnoj predstavi “Dundo Maroje” 1949., a za glumačko ostvarenje u kazališnoj predstavi “Glorija” 1957. osvojio je Sterijinu nagradu.
Feliks Pešić je 2002. pripremio monografiju o Karlu Buliću pod nazivom “Avantura kao život”.
Na 100 godišnjicu rođenja Karla Bulića 2010. u Beogradu je postavljena spomen ploča u čast glumca. Nakon krađe spomen ploče, nova je postavljena 2014.
Autor: D.G.
Odgovori