Josip Kozarac jedan je od najvećih književnika hrvatskoga realizma. On je bio romanopisac, novelist, pjesnik te vrlo dobar i poznat šumar. Javnosti su najpoznatija njegova djela “Mrtvi kapitali”, “Tena”, “Oprava” i “Slavonska šuma”.
Obrazovanje
Pučku školu i gimnaziju pohađao je u rodnim Vinkovcima. Nakon toga odlazi na studij šumarstva u Beč, na Visoku školu za kulturu tla. Ondje je diplomirao 1879. godine kao najbolji student te postaje diplomirani inženjer šumarstva,
Privatni život
Josip Kozarac rođen je 18.3.1858. godine u Vinkovcima, a umro je 21.8. 1906. godine u Koprivnici. Umro je u 48. godini života od posljedica tuberkuloze. Većinu života proveo je u rodnom mjestu živeći sa svojim roditeljima. Otac umire dok je Kozarac bio mlad te ostaje sam s majkom.
Posao
Ubrzo se nakon završenoga diplomskoga studija vraća se u Vinkovce gdje radu u Državnoj direkciji šuma. Neko vrijeme je bio naučnik, ali vrlo brzo preuzima funkciju upravitelja šuma u Lipovljanima kraj Novske. Ondje je djelovao u razdoblju od 1885. do 1895. godine.
U Vinkovcima je od 1896. do svoje smrti, 1906., obnašao dužnost nadšumara.
Bio je i urednik “Šumarskog lista” u kojemu je objavio velik broj stručnih članaka i rasprava o šumarstvu. Kao šumar je bio, i još uvijek je, vrlo cijenjen. Njegovi radovi bili su vrlo poznati u Hrvatskoj, ali i šire.
Zanimljiv je podatak kako je na području Lipovljana posjekao i nanovo posadio 900 ha šuma hrasta lužnjaka koji su narasli veći i graciozniji no prije. Vodio je i svoju “Šumariju Lipovljani”. Njegovi članci o šumarstvu tiskani su i u austrijskim i mađarskim novinama i časopisima.
Danas je ponajprije poznat kao veliki književnik hrvatskoga realizma. Djela Josipa Kozarca uglavnom su smještena na ondašnji prostor Slavonije. On donosi opis slavonske prirode i čovjeka koji se bori društvenim, gospodarskim i moralnim problemima.
Josip Kozarac se u hrvatskoj književnosti prvo javlja s pjesmom “Zmija” koja je tiskana 1875., dok je još bio u gimnaziji, u Hrvatskoj lipi. On je i kasnije pisao pjesme, no one nisu ostale toliko zapamćene kao novelistika i romani.
Za vrijeme studija u Beču okušao se i kao dramski pisac te je njegova humorna drama “Turci u Karlovcu” bila izvedena jedini put u Zagrebu 1878. godine. Zanimljivo je kako se kasnijim kritikama nigdje ne spominje njegovo ime te on ostaje anoniman.
Napisao je još dva humorna djela. Lakrdija “Tuna Bunjavilo” izvedena je 1879. godine u zagrebačkom kazalištu, a objavljena je tek 1939. u “Sabranim djelima”. Komedija u pet čina “Tartufov unuk” tiskana je 1879. godine, ali nikada nije predstavljena na pozornici.
Napisao je tri romana: “Mrtvi kapitali” iz 1889., “Među svijetlom i tminom” 1891. te “Živi kapitali” koji je ostao nedovršen.
Književnik je danas ipak najpoznatiji po svojim novelama. Socijalna problematika vidljiva je u djelima “Proletarci” i “Krčelići ne će ljepote”. Ljepota Slavonije prikazana je u “Slavonskoj šumi”. Novele “Naš Pilip” i “Kapetan Gašo” priče su o seoskim čudacima. O problematici ljubavi, nevjere i ljubomore bavio se u djelima “Tri ljubavi”, “Mira Kodolićeva” i “Donna Ines”. O životu patrijarhalnoga morala pisao je u novelama “Tena”, “Ljudi koji svašta trebaju” i “Biser – Kata”.
Njegove ostale novele su: “Rodu u pohodu”, “Tri dana kod sina”, “Emilijan Lazarević” i “San savjetnika Orlića”, “Zagonetke” i dr.
Najveća postignuća
Brojna djela Josipa Kozarca su dio osnovnoškolske i srednjoškolske lektire. Ista djela nalaze se i u udžbenicima i čitankama.
Hrvatski šumari redovno obilježe svaku njegovu značajniju obljetnicu. Njegovo poprsje se od 1936. godine nalazi na Šumarskom domu u Zagrebu. U Lipovljanima je postavljena spomen ploča njemu u čast 1955. godine.
Njegov spomenik se od 1958. nalazi u Vinkovcima. Godine 1960. njegovo poprsje postavljeno je u auli Šumarskoga fakluteta u Zagrebu.
Od 1995. godine u Vinkovcima se održavaju dani Josipa i Ivana Kozarca, a istovremeno se dodijeljuje i Nagrada Josipa i Ivana Kozarca za književnost i za znanost u tom području.
Autor: M.S.
Odgovori