Jakov Gotovac

Jakov Gotovac jedan je od najznačajnijih hrvatskih skladatelja, najpoznatiji po svojoj operi “Ero s onoga svijeta”. Gotovac je bio jedan od najboljih hrvatskih kompozitora i značajan operni dirigent. Rođen je u Splitu 1895. godine.

Obrazovanje

Gotovac je osnovnu školu završio u rodnom Splitu, gdje je upisao i Klasičnu gimnaziju. Od svoje četrnaeste godine počeo je sa svojom glazbenom naobrazbom. Započeo ju je svirajući violončelo. Ubrzo je počeo učiti harmoniju, instrumentaciju i dirigiranje. Maturirao je u gimnaziji 1913. godine i na očev nagovor otišao u Zagreb na studij prava. Kada je počeo Prvi svjetski rat, vratio se u Split i nastavio studirati pravo. Također se nastavio i glazbeno obrazovati. Dok bi boravio u Zagrebu zbog polaganja ispita na fakultetu, odlazio bi i na sate iz glazbene teorije i kompozicije. Izučavao je partiture raznih skladatelja te išao na privatni studij kontrapunkta. Učio je kompoziciju te kazališnu umjetnost, proučavajući zakone glazbeno-scenskog oblikovanja.

Uza sve to Gotovac je i nastupao kao glazbenik. Bio je član tamburaškog ansambla, ali i tenor u pjevačkom zboru te je svirao violončelo i timpan. 1920. godine otišao je u Beč i tamo radio neke sitne poslove na notama, usput odlazeći na predavanja iz kompozicije i teorije glazbe te učeći o svim novitetima koje su se tada događale u glazbeno-umjetničkom svijetu Europe.

Privatni život

Jakog Gotovac rođen je 1895. godine u Splitu. Bio je sin trgovca Petra, porijeklom iz Vinova Gornjeg. Već je u mladim danima Gotovac počeo pokazivati ne samo zanimanje za glazbu, već i izuzetnu predanost i talent. Ne samo da je svirao i pjevao, već je izučavao teoriju glazbe i kompoziciju, a kasnije i scenske zakone kazališne umjetnosti. Sve to bilo je značajno za njegovo kasnije stvaralaštvo.

U svojoj mladosti Gotovac se družio s drugim značajnim glazbenicima, pogotovo nakon što se doselio u Zagreb. Gotovac je prvi puta došao u Zagreb na Pravni fakultet, odmah nakon mature. Već sljedeće godine započeo je Prvi svjetski rat, pa je s ostalim mladićima i Gotovac bio mobiliziran. Ipak, na kraju je pošteđen vojne obveze zbog zdravstvenih problema. Bolovao je od skolioze. Pušten iz vojske, pa se vratio u Split. Tamo je nastavio izučavati glazbu, povremeno odlazeći u Zagreb na ispite iz Prava i na privatne sate iz glazbene teorije i kompozicije.

Gotovac je još za vrijeme fakulteta počeo skladati i izvoditi svoju glazbu. 1914. godine, na Božić, pjevački zbor “Lisinski”, kojemu je i sam bio član, izveo je njegovu prvu skladbu “Tantum ergo”, napisanu za četiri glasa. 1918. godine zbor “Zvonimir” otpjevao je po prvi put njegovu svjetovnu skladbu “A moj Mijo”.

Gotovac je mladost proveo u Splitu, ali je svoje najbolje stvaralačke godine proveo u Zagrebu. Tamo je živio s obitelji i sinom, Perom Gotovcem, rođenog 1927. godine, koji je također postao kompozitor i teoretičar glazbe. Jakov je sina slao kod najboljih zagrebačkih glazbenika, koji su ujedno bili i njegovi prijatelji, kako bi pravilno izučio glazbeni zanat. Pero Gotovac najprije je pokazivao veliku ljubav prema glazbenoj teoriji, a onda se, idući očevim stopama, predao kompoziciju. Ipak, za razliku od oca, on se više usmjerio na zabavnu glazbu. To je vjerojatno bio jedini način da izađe iz očeve sjene.

Jakov Gotovac umro je u Zagrebu 1982. godine.

Posao

Iako se Jakov Gotovac najviše ostvario kao kompozitor i glazbenik općenito, ljubav prema glazbi usmjerio je i u neke druge poslove. Tako je u Splitu najprije bio novinarski izvjestitelj, a onda je postao dramaturg Hrvatskog kazališnog društva u Dalmaciji, radeći istovremeno kao splitski povjerenik zagrebačke Hrvatske filharmonije i član odbora Splitske filharmonije. Ali prije svega, bavio se kompozicijom.

Nakon povratka iz Beča 1922. godine, dobio je posao voditelja jedne glazbene sekcije. Pod njegovim vodstvom ta sekcija reorganizirana je u Filharmonijsko društvo s mješovitim zborom i orkestrom.

Sljedeće godine Gotovac se preselio u Zagreb, dobivši nekoliko angažmana u metropoli, nakon što je briljirao dirigirajući kao gost u Zagrebačkoj filharmoniji. U Zagrebu je najprije radio kao ravnatelj scenske glazbe i korepetitor u Hrvatskom Narodnom kazalištu, a zatim je počeo raditi kao operni i baletni dirigent, što je radio do smrti.

U Zagrebu je Gotovac vodio i zbor “Mladost”, kojemu se od 1934. godine priključio KUD Vladimir Nazor. Uz ove, za života je Gotovac vodio još nekoliko zborova i glazbenih društava. Uz sve to, Gotovac se intenzivno bavio kompozicijom.

Najznačajnija dostignuća

Gotovac je već od svojih najranijih kompozicija postao cijenjeni glazbenik. Već 1919. godine dobio je nagradu Srpskog pjevačkog društva iz Zagreba za svoje zborne skladbe, iako su njegova najznačajnija djela tek trebala biti napisana. 1930. izvedena je njegova prva opera “Morana”, kojom je započelo Gotovčevo najbolje stvaralačko razdoblje. Prije nje napisao je narodni obred “Koledu” i “Simfonijsko kolo”. Napisao je i glazbu za uprizorenje “Dubravke” Ivana Gundulića.

1935. godine praizvedeno je u zagrebačkom kazalištu njegovo najpoznatije kompozitorsko djelo, narodna opera i komedija “Ero s onoga svijeta. To djelo napisano je prema narodnoj priči, a libreto za njega napisao je Milan Begović. Ova opera stekla je svjetsku slavu i postala najbolja hrvatska komična opera, koja se uspješno izvodi i danas. Do danas je izvedena na preko 80 pozornica i prevedena je na devet jezika.

Nakon ove uspješnice, Gotovac je napisao opere “Kamenik”, muzičku dramu “Mila Gojsalića” i operu “Petar Svačić”. Napisao je još mnogo orkestralnih i zborskih djela, solističkih pjesama i opera.

1964. Gotovac je dobio nagradu Vladimir Nazor za životno djelo, a 1972. nagradu AVNOJ-a.

Ako ste u tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod biografije. Ako želite da objavimo biografiju koje još nema na stranici, pošaljite nam e-mail na adresu [email protected]

Komentiraj

*