Ivona Šajatović je hrvatska spisateljica koja piše poeziju, kratke priče i ljubavne romane, a najprepoznatija je među tinejdžerskom publikom. Prvi roman koji je napisala je krimić za djecu “Tajna ogrlice sa sedam rubina”. U njezinim romanima uvijek možemo pronaći socijalnu tematiku i barem naznake ljubavi, a kraj je uvijek realan i takav da čitatelju ostavlja prostora da ga pomalo sam doradi u svojoj mašti. Podloga za događaje i likove su stvarni događaji i osobe koje je upoznala ali ih je za potrebe priče malo promijenila.
Obrazovanje
Kao dijete je htjela biti modna kreatorica, izrađivala je kataloge sa svojim modelima i bila uvjerena da je jako talentirana. Iz tog razloga je htjela ići u Kulturno-umjetničku školu u Varaždinu ali joj roditelji nisu dopustili pa je na kraju završila Ekonomsku školu u Koprivnici.
Privatni život
Ivona je rođena 18.5.1975. godine u Koprivnici. U braku je i ima jednu kćer. Osim što se bavi pisanjem radi i kao bankarica, što je većini ljudi čudno jer ne razumiju kako uspijeva spojiti dvije tako različite stvari. Znalo se događati da njezini klijenti, roditelji djece koja čitaju njezinu knjigu, dovedu djecu u banku da je upoznaju jer nisu vjerovali da je ona bankarica.
Osim učitelja, osoba koja je najzaslužnija za to što ona danas je piše je njezina baka koja joj je uvijek pričala priče o raznim ljudskim sudbinama. Kao dijete nije voljela čitati lektire jer joj je većina bila dosadna, ali su joj majčine knjige njemačke autorice Hedwig C. Mahler bile omiljeno štivo.
U trenucima opuštanja voli gledati filmove i čitati Mary Higgins Clark, Sidney Sheldon i Gorana Tribusona. Nema određene književne uzore ali kad razmišlja o romanima za odrasle želja joj je napisati nešto poput “Mostova okruga Madison” Roberta J. Wallera ili “Doline lutkica” Jacqueline Sussan.
Biti književnik u Hrvatskoj za nju znači biti osoba koja ne može u potpunosti živjeti svoju sudbinu, a ako se na to odluči onda je zbog loše gospodarske situacije, malog tržišta, monopolističkog položaja nekoliko većih izdavačkih kuća i nesređenih odnosa oko autorskih prava živi skromno i uz puno ograničenja, kompromisa i gorčine.
Književne nagrade smatra važnim priznanjima ali joj je vrjednije da njezine priče i romani dođu do srca djece i donesu im nešto korisno i dobro.
Posao
Njezini prvi radovi su objavljeni tijekom osnovne škole u rubrici “Literarna mučionica” u Modroj lasti. Sa sedamnaest godina je na natječaju Koprivničko-križevačke županije za mlade pjesnike osvojila 2. nagradu.
Pisanje je za nju u početku bilo poput intimne terapije, a kasnije se javila želja da svoje priče podijeli s drugima. Nakon što su priče objavljene počele su stizati nagrade, pozivi za književne susrete i pojavila se publika koja želi čitati njezina djela. Shvatila je da je to ispunjava i da se želi baviti pisanjem.
Jedno vrijeme je radila kao urednica časopisa za umjetnost i kulturu “Nagnuća” i u isto vrijeme je pripremala zbirku poezije “Lirski dnevnik”. Nakon toga je objavljivala poeziju, ljubavne romane i kratke priče u raznim časopisima poput Mile, Glorije, Nove Istre i Beate, a neke od ljubavnih romana je objavljivala pod pseudonimom Yvonne Shirley.
Čitajući djela H. Mahler kao dijete, stekla je dojam da se kao u toj literaturi i u stvarnom životu sve uvijek pozitivno raspliće i da dobro uvijek pobjedi što se pokazalo pogrešnim. Iz tog razloga je odlučila pisati za djecu bez uljepšavanja i bježanja od mučne tematike pa se u njezinim romanima na kraju ne odigra sve savršeno kako bismo htjeli ali zbog unutarnjih stavova likova čitatelju izgleda da je sve završilo dobro.
2002. godine je objavila roman za mlade “Tajna ogrlice sa sedam rubina” čija je radnja utemeljena na mitu o Barbari Celjskoj, Crnoj kraljici koja je zbog zločina koje je počinila spaljena, a prije toga je bježeći pred seljacima izgubila moćnu ogrlicu sa sedam rubina.
U srpnju 2011. godine je uz potporu Ministarstva kulture objavila roman za mlade “Strogo povjerljivo: Obitelj Barić” kojemu je tema život djece u skrbničkim obiteljima, a koja nije uobičajena u dječjoj književnosti. Roman je dugo ležao u ladici jer nije mogla pronaći izdavača i jer su joj govorili da je roman napisala ispred svog vremena i da se učitelji i pedagozi neće usuditi preporučiti ga djeci.
Autorica u romanu kroz priče troje djece koja žive u udomiteljskoj obitelji želi prikazati načine na koji oni pokušavaju ostvariti svoje snove i želje, koji se ne razlikuju od želja ostale djece, ali uvjeti u kojima oni žive, a samim tim i mogućnosti za ostvarenje tih snova se razlikuju.
2014. godine je objavila roman “Jackpot”, o tinejdžerima za koje mnogi misle kako žive u svijetu u kojem ih ne diraju stvari oko njih. Roman je socijalna kritika i dirljiva priča o borbi jedne tinejdžerice za svoju obitelj kakva je nekad bila te odrastanju u teškim okolnostima. “Jackpot” se nakon objave našao u užem izboru za neke od važnijih književnih nagrada i vrtio se na listama najčitanijih romana za mlade.
Ivona radi na nastajanju novog romana pod nazivom “Postaja Vrapče” čija radnja započinje kad jedan tinejdžer u parku psihijatrijske bolnice Vrapče upozna malo stariju djevojku koja je tamo na liječenju i njihov odnos se produbljuje i zakomplicira. Roman bi trebao biti kriminalistički i bavi se pitanjem koliko je tanka granica između genijalnosti i ludosti.
Najveća postignuća
2002. godine je za rukopis romana za mlade “Tajna ogrlice sa sedam rubina” dobila 3. nagradu Ivana Brlić-Mažuranić za najbolji neobjavljeni rukopis za djecu i mlade do 14 godina. 2003. godine dobila je nagradu Mato Lovrak za isto djelo kao najbolji roman.
Za roman “Pazite kako igrate” 2009. godine ponovno dobiva nagradu Ivana Brlić-Mažuranić, a isti roman je također bio nominiran za regionalnu nagradu “Mali princ” i stavljen na IBBY Honour List 2010.
Autor: A.V.
Odgovori