Ivica Šerfezi, poznatiji pod nadimkom Šerfa, bio je poznati hrvatski pjevač i kantautor. Primarno se bavio zabavnom glazbom, no bio je predan i uspješan sportaš. Rodio se 1.12.1935. godine u Zagrebu. U veljači 2004. godine saznao je da ima rak želuca, a u ožujku je počeo liječenje, no preminuo je nakon samo dva mjeseca, 29.5.2004. godine u Zagrebu, na rođendan svoje supruge.
Obrazovanje
Diplomirao je kao profesor zemljopisa na Višoj pedagoškoj školi. Govorio je tri strana jezika: ruski, engleski i njemački.
Privatni život
Ivicu Šerfezija je odgojila samohrana majka Vjekoslava, uz dvije starije kćeri blizanke Anicu i Vjekoslavu. Živjeli su u Filipovićevoj ulici u Zagrebu. Njezina uzrečica manje mašte, više kruha, naučila ga je da živi čvrsto na zemlji i marljivo radi kako bi postigao što želi.
Sa suprugom Božicom, s kojom je živio 42 godine u skladnom braku, imao je dvije kćeri Sanju i Ana-Mari. Bio je i djed četvero unučadi: Nike, Sare, Korine i Borne. Upoznali su se kao gimnazijalci s njenih 16, odnosno njegovih 19 godina, dok je za džeparac bojio ogradu teniskog terena na Šalati. Božica, djevojački Martinec, bila je ondašnja teniska prvakinja – dva puta osvojila naslov prvakinje Jugoslavije i sedam puta Hrvatske. Nisu se nikada svađali, jer je Šerfa sve rješavao mirnim razgovorom, s beskrajnom vjerom u ljude.
Kćerke nikada nije poticao da se bave glazbom, nego da slijede svoje snove. Ana-Mari je postala inženjerka biotehnologije, magistrirala marketing te radi u kozmetičkoj industriji, dok je starija Sanja, diplomirana ekonomistica i radi u HZMO-u. Ostao im je uzor svojom strašću i predanošću svemu što je radio, svojom ljubavlju prema životu i ljudima, te prvenstveno prema svojoj obitelji.
Posao
Glazbom se počeo baviti pjevajući po ondašnjim plesnjacima. Prvi važniji nastup, bio mu je s talijanskim pjevačem Domenicom Modugnom na Dinamovom stadionu. Već je svojom prvom pločom, Ruže su crvene, u suradnji s Crvenim koraljima, ostvario veliki diskografski uspjeh.
Izuzetno uspješna glazbena karijera trajala mu je 46 godine. Najveći uspjeh rodio se iz suradnje s Nikicom Kalođerom i Ljupkom Dimitrovskom. Održavao je turneje po SSSR-u, DDR-u i SAD-u. Njegovi najpoznatiji hitovi su Suze liju plave oči, Ruže su crvene, Ximeroni… Bio je glazbenik, koji je napravio prekretnicu na hrvatskoj estradi – od dotadašnjeg načina interpretacije, temeljenom na pokazivanjem vokalnih raspona, okrenuo se svom stilu, kojeg karakterizira senzibilitet i prirodnost. Njegov repertoar činile su brojne meksičke i grčke pjesme te rock’n’roll, kojima je unio neku čar svojom emocionalnom sugestivnošću.
Početkom Domovinskog rata, priključuje se “Croatian Music Aidu”, danas poznatijim kao Hrvatska glazbena unija, nastupajući na brojnim humanitarnim koncertima, na kojima se prikupljala pomoć. U sklopu tog programa, nastupio je s hrvatskim glazbenicima i na koncertu Moja Domovina, održanom povodom međunarodnog priznanja hrvatske državnosti, 16. siječnja 1992. godine, u dvorani Vatroslava Lisinskog.
Najveći koncert na kojem je nastupio, bio je u Lenjinovom dvorcu sportova 1966.godine u Moskvi pred 20 000 posjetitelja. Svoj posljednji koncert, održao je u Dubrovniku, osam dana prije smrti, s njemačkom pjevačicom Dagmar Frederic. Unaprijed dogovorenu turneju na Jadranu i po njemačkim gradovima, s Ljupkom Dimitrovskom, nije stigao ostvariti.
Svoju svestranost i predanost onome što radi, pokazao je i kroz svoju tenisku i nogometnu karijeru. Da bi uspio kao nogometaš, sputavala ga je visina i brojne ozljede. Kao tenisač, dobio je stipendiju svog kluba Trešnjevka. Kasnije je čak bio i teniski trener grupe mladića u Njemačkoj. Kada bi se razočarao u estradni život, uvijek se vraćao tenisu. Također se bavio golfom i bio je zaljubljenik u hokej na ledu. Također, imao je i nekih izleta u karijeru političara.
Najveća postignuća
Ivica Šerfezi, Zlatni dečko hrvatske estrade, iza sebe je ostavio 15 zlatnih ploča i milijunske naklade. Bio je prvi kandidat za nagradu Zlatna ptica iz redova zabavne glazbe.
1986. godine osvaja prvu nagradu publike na Zagrebačkom festival s pjesmom Te oči zelene.
Posthumno je proglašen dobitnikom glazbene nagrade Domagoj 2004. godine.
Autor: M.Z.
Odgovori