Ivica Pepelko hrvatski je pjevač i skladatelj, a najpoznatiji je kao autor brojnih tradicionalnih popevki na kajkavskom narječju. Rođen je 24.10.1944. godine. Jedan je od malo poznatih pjevača koji njeguju narodni izričaj u glazbi.
Obrazovanje
Iako je njegov život obilježila glazba, nije polazio nikakve glazbene škole. Po struci je ekonomist, ali se kroz život bavio i srodnim zanimanjima.
Privatni život
Pepelko je rođen u Slavoniji, ali svoje djetinjstvo i mladost proveo je u Budinščini i Konjščini u Zagorju. Nakon života u manjim zagorskim mjestima, seli se u Varaždin. Ta mjesta odredila su njegov daljnji životni put, a pogotovo glazbeni izričaj.
Kada je osvijestio činjenicu da je kajkavsko narječje izuzetno zakinuto u medijima, kulturi i društvenim zbivanjima, odlučio se baviti promocijom kajkavštine.
Posao
Svoj prvi ansambl Lepi dečki Pepelko je osnovao već 1969. godine. Nakon toga se posvetio pisanju vlastitih tekstova i skladanju svoje glazbe. Tijekom svoje karijere napisao je više od 450 kompletnih pjesama od kojih su najpoznatije Fala ti, Bože, za ovaj dan, Rane 90-e, Čuvajte nam uspomene, Kad procvatu jabuke, Bit će bolje i Ljubice mala. S tim je pjesmama postigao ogroman uspjeh pa je tako prvi kajkavac koji je dostigao nakladu od 50.000 i postao vlasnik prestižne platinaste ploče.
2015. ovaj najpoznatiji kantautor sjevernog djela hrvatske snima s Kulturno-umjetničkim društvom Stenjevac pjesmu Sveta zemlja. Ova je suradnja nastala povodom dvadesete obljetnice Vojno-redarstvene akcije Oluja.
20. ožujka 2016. godine bio je sudionik velikog rasprodanog koncerta u Lisinskom pod nazivom Kajkavci u Lisinskom – Ivica Pepelko i gosti. Za film Stolen life koji je snimljen prema romanu Moć zemlje pisca Janka Matka napisao je glazbu.
Njegova diskografija broji nekoliko albuma i kompilacija, a one su redom Najlepše popevke, Kaj vu duši, Dal se zmisliš koji je nastao u suradnji s tamburaškim sastavom Zlatne žice i ženskom vokalnom skupinom Kajda, 35 let s popevkom za Zagorje, Rane 90-e, Bit’ će bolje, Zlatna kolekcija, Čuvajte nam uspomene, Fala ti, Bože, za ovaj dan, Zagorje vu meni i Domačija.
Nije uglazbio sve svoje stihove, već je neke pretvorio u poeziju i 2009. godine izdao zbirku pjesama imena Kaj vu duši koja je vrlo brzo rasprodana.
Osim glazbe, istaknut je i u likovnoj umjetnosti, a njegova ulja na platnu danas se nalaze u kućama hrvatskih iseljenika diljem svijeta na više kontinenata.
Pepelko je zaslužan i za kulturni razvoj kajkavskog kraja pa je tako osnovao festival Zagorske krijesnice kojim je rukovodio pet godina. Osim toga, osnovao je u Klanjcu Hrvatsko zagorsko književno društvo.
Veliki je humanitarac, a do 2013. i predsjednik Prve hrvatske udruge roditelja djece oboljele od onkoloških bolesti u poznatoj zagrebačkoj bolnici Rebro. Danas je počasni član te udruge. Organizirao je i sudjelovao u brojnim humanitarnim koncertima.
Uz umjetnički i humanitarni radi, radio je novinarski posao i to kao dopisnik Vjesnika i urednik Naše komune, lokalnog lista.
Najveća postignuća
Svoju bogatu karijeru okrunio je 7.11.2014. u Krapini koncertom u organizaciji Kajscene, povodom 35 godina djelovanja. Koncert pod nazivom 35 let s popevkom za Zagorje ovaj je umjetnik pred punom Festivalskom dvoranom u Krapini izveo svoje najveće hitove, a na sceni su mu se pridružili Iva Ranogajec, Irena Kušec-Kovinčić, Radobojski tamburaši, Renata Kos, Zlatne žice i mnogi drugi.
2014. godine u koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog proslavio je 45 godina plodnog stvaralaštva, a publika koja je bila oduševljena njegovim popevkama jedva mu je dala da koncert privede kraju. I na ovom su mu se koncertu pridružili brojni glazbenici poput Gordane Ivanjek, Darka Berovića i Ivana Venca. Uz njih napustio je i pjevač i glumac Adam Končić koji je publiku nasmijao pričama iz pera Ivice Pepelka pod nazivom OIB i Domaćija.
Njegov rad ostavio je iznimno velik utjecaj na kajkavsku kulturu, a posebice glazbu. Danas se njegove pjesme slušaju diljem svijeta, a posebno je popularan među iseljenicima u Njemačkoj, Austriji, Kanadi i Australiji.
Svojim je trudom i zalaganjem promovirao kajkavštinu, a humanitarnim radom pokazao da je velik i skroman čovjek. Nikad mu nije bilo stalo do medijskog prostora, već je marljivo pisao i skladao u svoja četiri zida, a njegova je publika te kvalitete uvijek znala prepoznati pa je tako jedini pjevač narodne kajkavske popevke s platinastom pločom.
Autor: M.S.
Odgovori