Ivica Olić proslavljeni je hrvatski nogometni reprezentativac s bogatom nogometnom inozmenom karijerom. Rođen je 14.9.1979. u malom mjestu Davor pokraj Nove Gradiške. Olić je rekorder po broju zamjena u reprezentaciji i strijelac jedinog hattricka u povijesti kluba HSV. Član je hrvatske A reprezentacije od 2002. godine te je igrao na mnogo završnica velikih prvenstava. Često ga uspoređuju s velikim Gerdom Mullerom, ali skromni Olić tvrdi da je on daleko od njega.
Obrazovanje
Nakon završene osnovne škole, Ivica se u srednjoj školovao za servisera televizora te daljnje obrazovanje nije nastavljao kako bi se mogao posvetiti svojoj najvećoj ljubavi – nogometu.
Privatni život
Kad je Ivica Olić imao pet godina, njegovu je obitelj zadesila velika tragedija. Naime, njegov se stariji brat Dubravko, kojemu je tada bilo osam godina, utopio u rijeci Savi. Nakon te tragedije, život Ivicu i dalje nije mazio pa je tako tijekom rata morao pobjeći iz rodnog kraja te je jedno polugodište živio u Zlatar Bistrici kod jedne udomiteljske obitelji.
Ipak pronašao je sreću. Olić živi u sretnoj obitelji sa svojom suprugom Natali koju je upoznao u jednom berlinskom restoranu 1999. godine kad je njoj bilo 18 godina i kad je radila kao knjigovotkinja. Na početku su bili samo prijatelji, ali kasnije je Ivica Natali osvojio svojom dobrotom i neiskvarenošću.
Par se vjenčao 2004. godine te danas imaju sinove Antonija i Luku te kćer Laru koja je najmlađa i koja je tatina mezimica. Kratko su bili razdvojeni kad je Olić potpisao ugovor s Marsonijom iz Slavonskog broda, a Natali je zbog njega žrtvovala svoju karijeru kako bi mu mogla biti bliže. Kasnije su živjeli u Zagrebu i Moskvi, a 2007. godine vratili su se u Natalinu rodnu Njemačku.
Posao
Svoju je nogometnu karijeru započeo skromno u klubu Posavec iz Davora. Kasnije odlazi u Marsoniju te tamo igra 5 godina, počevši od 1996. U sezoni 1998./99. bio je na posudbi u Herthi iz Berlina.
2001. Olićeva karijera kreće uzlazno kad su ga pozvali u NK Zagreb s kojim je te iste godine osvojio prvenstvo. 2002. prelazi u Dinamo Zagreb i osvaja još jedno prvenstvo, a 2003. njegov je talent prepoznat u inozemstvu te odlazi u veliki ruski klub CSKA Moskva. 2007. godine odlazi igrati u HSV te je tamo jedan od glavnih aktera koji je pomogao HSV-u da sačuva mjesto u prvoj ligi. 2009. prelazi u Bayern iz Münchena. te tamo ostaje do 2012. godine. Na utakmici polufinala u Ligi prvaka 2009./10. u protiv francuskog Lyona zabija hat-trick i time dovodi svoju momčad u finale na koje su čekali 9 godina. 2012. prelazi u Wolfsburg, a 2015. vraća se u HSV. Na ljeto 2016. potpisuje ugovor s klubom TSV 1860 München koji se nalazi u drugoj njemačkoj ligi.
1996. godine počinje igrati za hrvatsku reprezentaciju U-17, a sljedeće godine igra u U-18. Do 2002. je igrao za mlađe generacije, a te godine postaje član A reprezentacije. 2002. godine na Svjetskom prvenstvu u Južnoj Koreji i Japanu zabio je protiv Italije, a 2007. godine zabio je pogodak na kvalifikacijskoj utakmici za Europsko prvenstvo u Švicarskoj i Austriji protiv Engleske i to na njihovom terenu na čuvenom Wembleyu.
16.11.2014. odigrao je svoju stotu utakmicu i to protiv Italije, a na ljeto 2016. godine oprostio se od reprezentacije.
3.9.2006. s Boškom Balabanom i Darijom Srnom bio je suspendiran iz reprezentacije zbog provoda u disko klubu tijekom priprema za kvalifikacijsku utakmicu s ruskom reprezentacijom. Trojac je kažnjen s 30 000 kuna.
2009. na prijateljskoj utakmici HSV-a i Hoffenheima udario je protivnika Carlosa Eduarda koji je od prije poznat po grubosti i koji je nasrnuo laktom na Ivicu, ali suci to nisu vidjeli. Nakon što je Olić izgubio živce zbog Eduardove grube igre, udario ga je više puta rukom te zaradio crveni karton. Olić je rekorder po broju zamjena te bilježi 31 izlazak iz igre te je poznat i kao najbrži igrač na Svjetskom prvenstvu 2008. s prosječnom brzinom od 32 km/h.
Od 2017. godine Ivica Olić pomoćni je trener Hrvatske nogometne reprezentacije.
Najveća postignuća
Dva puta je bio prvak Hrvatske, jednom s NK Zagrebom, a jednom s Dinamom te tri puta prvak Rusije s CSKA Moskvom. Osim toga dvostruki je osvajač ruskog kupa i ruskog nogometnog superkupa i jednostruki osvajač kupa UEFA s tim istim klubom. S Bayernom je osvojio njemačku Bundesligu i DFB Pokal.
2001. godine bio je proglašen Hrvatskom nogometnom nadom godine, a 2002. Slobodna Dalmacija dodjeljuje mu titulu najboljeg nogometaša HNL-a. U sezoni 2001./02. i onoj narednoj bio je najbolji strijelac naše prve lige s ukupno 37 pogodaka.
2002. i 2003. dodijeljena mu je Žuta majica sportskih novosti, a 2009. i 2010. Večernji list proglasio ga je Nogometašem godine. U polufinalu Kupa UEFA 2009. s Claudijom Pizzarom bio je najbolji pojedinac po sudu uglednog nogometnog portala Goal.com.
15.7.2018. godine hrvatska nogometna reprezentacija osvojila je srebro na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, za što je zaslužan i Ivica Olić kao pomoćni trener.
Autor: M.S.
Odgovori