Ivano Balić hrvatski je rukometaš, jedan od članova reprezentacije Hrvatske koja je osvojila zlato na Olimpijskim igrama u Ateni 2004. godine, te zlato na svjetskom prvenstvu u rukometu u Portugalu 2003. godine. Balić je rođen u Splitu 1. travnja 1979. godine.
Obrazovanje
Ivano Balić završio je osnovnu školu u Splitu. U petom razredu osnovne škole počeo se baviti košarkom, a u osmom razredu prebacio se na rukomet. Iako je bio dobar đak, Balića škola nije pretjerano zanimala, jer je njegov prioritet bio sport. Već je 1996. godine, kada je Balić bio petnaestogodišnjak, prvi put zaigrao je rukomet u talijanskom juniorskom klubu Cassano Magnano. Iste godine je njegova momčad osvojila državno prvenstvo, a on proglašen najboljim juniorom tog prvenstva. Čim se vratio u Split, počeo je igrati u RK Brodomerkur Split.
Privatni život
Ivano Balić rođen je 1979. godine u Splitu, u sportskoj obitelji. Njegova oba roditelja bili su profesionalni rukometaši. Otac je pokušavao utjecati na sinovljevu igru još otkako je Balić bio dijete, ali on ga nikada nije slušao, pogotovo zato što je bio pod utjecajem igranja košarke. Balić je takoreći odrastao u dvorani, pa je rukomet od malih nogu bila njegova velika ljubav. Mali Ivano je djetinjstvo proveo u Italiji, gdje mu je otac igrao rukomet. Taman prije polaska u osnovnu školu, Balić se s majkom vratio u Split. U Splitu se najprije počeo baviti košarkom, jer to je bio glavni sport u tom gradu. Ipak, svoju pravu sportsku priliku vidio je upravo u rukometu, sportu za koji je pokazao izvanredan talent.
S 19. godina Balić je upoznao svoju buduću suprugu Ivanu, koja je tada bila sedamnaestogodišnjakinja. 1999. godine su se vjenčali i uskoro dobili sina Dina. Ivana je pratila supruga u Španjolsku kada je on počeo igrati za klub u Pamploni, ali se ubrzo morala vratiti sa sinom u Split jer im se dijete nije moglo naviknuti na život u drugoj zemlji. 2006. godine par se razveo, jer nisu mogli pomiriti okolnosti u kojima su živjeli.
Od 2010. godine Balić je u vezi s Mirelom Delić, odbojkašicom iz Dubrovnika. Ona je 2014. godine rodila njihovo dijete, dječaka Viga. Par je tada zajedno živio u Njemačkoj, dok je Balić igrao za klub HSG Wetzlar.
Krajem 2015. godine, Mirela je rodila njihovo drugo dijete, a Balićevo treće, djevojčicu Nolu.
Još kao dečko Balić se volio opuštati uz kompjuterske igre i PlayStation. Velika ljubav mu je ostala i košarka, koju danas više voli gledati, ali ponekad i zaigrati. U nju, voli i “američke” sportove, poput hokeja na ledu.
Posao
Ivano Balić je svoju sportski karijeru započeo kao košarkaš. Igrao je u klubu Jugoplastika i POP 84, klubu kojeg danas znamo kao KK Split. Kao petnaestogodišnjak je shvatio da u košarci nikada neće moći biti profesionalni sportaš, ponajviše zbog svoje visine, pa se okrenuo “obiteljskom” sportu, rukometu.
1997. godine Balić je počeo igrati za rukometni klub Split. 2001. godine prešao je u RK Metković. Nakon četiri godine prešao je u klub Portland San Antonio, a 2008. u RK Croatia Osiguranje Zagreb. Dok je još igrao za RK Metković Balić je dobio poziv u rukometnu reprezentaciju Hrvatske, gdje je ostvario svoje najbolje sportske rezultate.
2012. godine potpisao je jednogodišnji ugovor s klubom Athletico de Madrid, ali ga je zbog novčanih problema ubrzo napustio i potpisao ugovor također na godinu dana s njemačkim klubom HSG Wetzlar
2013. godine Balić je odlučio povući se iz rukometa kao igrač. Ostao je u sportu tako što se počeo baviti sportskim menadžmentom. Postao je koordinator za muški rukomet, te član Upravnog odbora Hrvatskog rukometnog saveza.
31.1.2017. godine Ivano Balić je odlukom izvršnog Odbora smijenjen s mjesta koordinatora za muški rukomet.
Najveća postignuća
Balić je 2001. godine s hrvatskom reprezentacijom osvojio zlato na Mediteranskim igrama u Tunisu. 2003. su osvojili prvo mjesto na svjetskom prvenstvu u rukometu u Portugalu, a sljedeće godine zlato na Olimpijskim igrama u Ateni. Reprezentacija je osvojila srebro u na svjetskom prvenstvu u Tunisu 2005. godine, te na europskim prvenstvima 2008. godine u Norveškoj i 2010. godine u Austriji.
2001. godine Međunarodni rukometni savez proglasio je Ivana Balića najboljim rukometašem svih vremena. Najboljim igračem proglašen je 2003. i 2006. godine, najboljim rukometašem Hrvatske 2004., 2006., 2007. i 2008. godine, a najboljim hrvatskim sportašem 2007. godine. Nakon svjetskog prvenstva u Njemačkoj, 2007. godine Balić je prozvan “rukometnim Mozartom”, proglašen je najboljim igračem iako je hrvatska reprezentacija na tom natjecanju osvojila 5. mjesto.
Balić je dva puta dobio Državnu nagradu za šport “Franjo Bučar”, jedan put kao pojedinac a drugi kao član rukometne reprezentacije. Balić je 2008. godine nosio hrvatsku zastavu na Olimpijskim igrama u Pekingu, što je bila velika čast za njega. 2012. godine, za vrijeme Olimpijskih igara u Londonu, Balić je dobio svoju postaju u londonskom metrou, kao jedan od 361 olimpijskih velikana.
Odgovori