Ivana Popović poznata je kao cijenjena akademska kiparica, slikarica i modna dizajnerica. Svojim radom je ostvarila jedinstven status umjetnice koja je kombinirala i djelovala u nizu umjetničkih disciplina. Njezino ime je nezaobilazno u modnom dizajnu, a kao akademska kiparica ostvarila je veliki uspjeh sa svojim glinenim figuricama, tzv. “Promatrači”.
Predzadnjeg dana u 2016. godini, Ivana Popović je u četrdeset i devetoj godini života prerano napustila ovaj svijet, nakon višegodišnje borbe s rakom dojke.
Obrazovanje
Prve razrede osnovne škole pohađala je u Gorskom Kotaru, a kasnije u Zagrebu, gdje se s majkom preselila, nakon razvoda roditelja. Priznala je da su joj dani u osnovnoj školi bili teški, jer su djeca znala komentirati i rugati se onima koji su se drukčije odijevali.
Nakon osnovne škole upisuje Srednju školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu. Nakon završene srednje škole upisuje Akademiju likovne umjetnosti u Zagrebu, a na prijemnom ispitu je bila prva na listi. Za ispit ju je pripremao stric, Miloš Popović.
Dok je studirala, rat je već počeo uzimati maha u Hrvatskoj i tako je Ivana ostala bez svoga prijatelja Domagoja Gabrića, koji je poginuo u ratu, a ona je iz bijesa napravila Majku božju s rogovima, a zbog toga je i ponavljala jednu godinu na fakultetu. U Düsseldorfu je obranila doktorsku disertaciju “Teorija boja”, a zatim i magisterij iz “Povijesti kostima”.
Privatni život
Rođena je 9.10.1968. godine u Gorskom Kotaru. Njezin otac, Mihajlo Popović bio je ugledni primarijus prenatalne medicine, a majka menadžerica Leposava Popović. Roditelji su joj se razveli dok je još bila dijete, a otac se nedugo nakon toga oženio Nadom Golob Popović. Da joj je otac preminuo, 2013. godine, Ivana je saznala preko oglasa gdje se stavljaju osmrtnice. Priznala je da je izgubila vezu s ocem nakon što se oženio Nadom, koja je nije obavijestila da joj je otac preminuo.
Za sebe je uvijek govorila da je još kao dijete bila nezaustavljiva i jako hiperaktivna. Pored toga što je vrijeme provodila u trčanju i igranju, Ivana je smišljala razne igrice sa svojim prijateljima, a kao dijete je znala organizirati pogrebe za uginule ptice i manje životinje. Svoje djetinjstvo opisuje kao najbolje koje je mogla zamisliti. Bezbrižne igre i šetnje kroz šumu, u kojoj je jednom ugledala vuka, a drugi put ju je zmija ugrizla, kada je kroz šumu išla kod bake na ručak. Tako je povezivala cijelu priču s pričom Crvenkapice.
Nakon što su joj se roditelji razveli, odselila je s majkom u Zagreb, gdje su u početku jedva spajale kraj s krajem, jer su se našle u težoj financijskoj situaciji. Otac nije plaćao alimentaciju, jer je tražio da Ivana živi kod njega.
U devetomjesečnom braku s Markom Bizovičarom dobila je 1998. godine kćer Lunu. U medije je iznijela i razlog razvoda braka. Za prvu godišnjicu braka na otoku Krku došlo je do fizičkog obračuna, zbog kojeg je i policija intervenirala, nakon toga se Marko vratio u Ljubljanu i tu prestaje njihov kontakt.
U prosincu 2004. godine dobila je drugu kćer, Avu, s osam godina mlađim glumcem Lukom Perošem, s kojim nikada nije bila u braku. Nakon dvije godine, par se razišao.
S dvadeset i osam godina oboljela je od raka grlića maternice, što je uspješno preboljela, ali nakon petnaest godina, 2011. godine, stanice tumora pojavile su se na grudima. Odlučila je odbiti tretman kemoterapije i krenuti u borbu protiv bolesti prehranom i makrobiotikom. Nakon operacije i tretmana, Ivana je javno govorila da je pobijedila bolest. Nakon operacije, dok bi većina zasluženo odmarala, Ivana je plela šal za svoju reviju.
Na veliku žalost, bolest se vratila s metastazama na mozgu. Preminula je 30.12.2016. godine u snu. U intimnoj atmosferi, 2.1. 2017. godine, u krugu obitelji, rodbine i prijatelja, sahranjena je nedaleko od obiteljske kuće na otoku Krku.
Posao
Kako je kao dijete znala privući pažnju raznim igrama koje je sama smišljala, tako je kao odrasla privlačila pažnju svojim modnim kreacijama, kiparskim figuricama i likovnim uracima. Da u umjetnosti ne bi trebale postojati granice, svjedoči i Ivanin rad, koji je gotovo uvijek kombinacija nekog novog umjetničkog izričaja. Kako je sama Ivana govorila, ona je razmišljala o umjetnosti u trodimenzionalnim sferama. Ono što osmisli, znala je materijalno predočiti očima javnosti.
Sudjelovala je u kreacijama kišobrana u proizvodnji, koji je pokrenuo mladi bračni par, Miran i Nataša Rogić, u želji da potaknu hrvatsku proizvodnju i tako nadmaše onu koja dolazi iz Kine. Popović je oduvijek vidjela potencijal u neiskorištenom otpadnom materijalu, tako je i za ovu priliku koristila tkaninu i pravila prepoznatljive volane na kišobranima, koje uvelike podsjećaju na modne detalje koje su žene prije nosile.
Godine 2013. počela je izrađivati figurice od tera cote, koji su težili svega dva grama. Nazvala ih je “Promatrači”. Izrađivala ih je svakodnevno, u početku je to radila kako bi vježbala desnu ruku, koja je nakon operacije znatno oslabila, a nakon toga željela je iskoristiti svoje kiparske sposobnosti. Te godine izradila je preko deset tisuća figurica, a lica su predstavljala obične ljude, promatrače i ako bi se kojim slučajem jedno lice ponovilo, bacila bi ga i krenula ponovo. Željela je da svi budu jedinstveni.
Godine 2014. zatvorila je sezonsko izdanje Zagreb Fashion Weeka. Sama je govorila kako treba pomicati poimanje modne piste kao takve, jer ona ograničava. Žene koje su nosile njezine kreacije su obične intelektualke, psihijatrice, doktorice, žene koje ne žele biti obučene u hladno crno, kako je Ivana naglašavala. Tako je odustala od prezentacije svojih haljina na tom polju, kasnije ih je izlagala u galerijama i prodavala na svojoj Facebook stranici.
Često je govorila kako ne voli kada ljudi olako koriste termin “otkačeni umjetnik”, kako su je često nazivali. Voljela je naglasiti da ona dolazi iz obitelji koja je puno toga ulagala u znanje. Njezina prabaka je bila povjesničarka umjetnosti, a pradjed poznati slikar Bela Čikoš Sesija. Baka je završila fakultet u Sorboni, dok je djed bio arhitekt.
Najveća postignuća
Njezino ime će zasigurno ostati zapamćeno u svijetu mode, kiparstva i slikarstva, ali i umjetnosti općenito. Trudila se izbjegavati klasične norme koje su konceptualno tvorile umjetnost kojom se bavila, i u tome je bila jako dobra.
Autor: A.P.
Odgovori