Ivan Mažuranić

Ivan Mažuranić bio je hrvatski pjesnik Narodnog preporoda, političar i jezikoslovac te hrvatski ban u razdoblju od 1873. do 1880. godine. Dobio je nadimak ban pučanin. Rodio se u Novom Vinodolskom 11. kolovoza 1814. godine, a umro je u Zagrebu 4. kolovoza 1890. godine.

Obrazovanje

Školovao se u Novom Vinodolskom, a obrazovanje je nastavio dalje u Rijeci gdje je pohađao klasičnu gimnaziju. Tijekom školovanja naučio je brojne jezike, latinski, njemački, talijanski i mađarski. Kasnije, kroz život, naučio je još sve slavenske jezike, francuski i nešto engleski jezik. Zbog toga je često prevodio brojna književna djela, prozu i poeziju.

1833. godine preselio se u Zagreb gdje je slušao filozofiju. Upoznao je Ljudevita Gaja i mnoge druge preporoditelje pa se priključio Narodnom preporodu. Nakon toga, studiranje je nastavio u Mađarskoj te se otada počeo ozbiljnije baviti s književnošću. Od 1835. do 1837. godine studirao je u Zagrebu pravo na Akademiji.

Privatni život

Ivan Mažuranić rodio se u obitelji bogatog seljaka Ivana Mažuranića Petrova. Bio je treći, od četvero sinova u obitelji Mažuranić. Sva njegova braća (Josip, Antun i Matija), kao i on, pridonijeli su kulturi tadašnjeg vremena. Josip je bio najstariji sin u obitelji Mažuranić i život je posvetio obiteljskom imanju. Antun je bio filolog i pravnik, a najmlađi od braće, Matija, bio je kovač. No, Matija je proputovao turski Balkan, a o svom putovanju napisao je i putopis “Pogled u Bosnu”. U putopisu je opisao tadašnji život Bosne. Matija je puno utjecao na svog brata Ivana Mažuranića što se vidi i u njegovom djelu “Smrt Smail-age Čengića u kojima u kojemu je opisao o mučenjima kršćana od strane Turaka.

Obitelj Mažuranić bila je prava patrijarhalna. Svi članovi obitelji znali su napamet stihove “Razgovor ugodni naroda slovinskoga” Andrije Kačića Miošića. Svoju prvu pjesmu “Vinodolski dolče” Mažuranić je napisao još za vrijeme srednjoškolskog obrazovanja. Kroz spomenutu pjesmu opisao je svoje djetinjstvo i rodno mjesto.

U isto vrijeme kada se vratio u Zagreb i kada je studirao pravo, počeo je raditi u državnoj službi kao gimnazijski profesor. Nakon toga zaposlio se u Karlovcu, a tamo se i oženio Aleksandrom. Supruga Aleksandra bila je sestra Dimitrije Demetera, poznatog pjesnika. U Karlovcu je Mažuranić ostao do revolucije i tada je ostvario i najveća postignuća u književnosti kao i neka publicistička i znanstvena djela. Naime, 1842. godine je dopunio “Osman” Ivana Gundulića i napisao spjev “Smrt Smail-age Čengića” koji je objavio 1846. godine.

Posao

1848. godine Osrednji odbor s Ivanom Mažuranićem objavio je da prestaje svaka veza Hrvatske s Ugarskom te na snagu stupa Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija. Tada je postao voditelj Hrvatskog dikasterija u Beču na carskom dvoru. Od 1861. godine počeo je raditi u Saboru, a 1862. godine bio je zaslužan što se osnovao Stol sedmorice. U razdoblju od 1858. do 1872. godine postao je predsjednik Matice ilirske.

Iako se na početku svoje političke karijere okrenuo Narodnoj stranci, 1862. godine osnovao je Samostalnu narodnu stranku čiji je bio predsjednik. Tijekom svoje političke karijere oslanjao se na Beč što je u konačnici i dovelo do njegove banske časti.

Mandat za hrvatskog bana započeo mu je 20. rujna 1873. godine te je završio 21. veljače 1880. godine. Njegov nasljednik bio je Ladislav Pejačević.

Njegova književna djela govore o liričkim problemima. Bavi se problemima hrvatskog jezika i odnosom poezije i povijesti. Pisao je za “Danicu” od njezinih početaka te je postao jedan od najzapaženijih pjesnika.

Što se tiče jezika, prvi je koji je ostvario moderan hrvatski rječnik. 1842. godine izdao je “Njemačko-ilirski slovar” s Josipom Užarevićem. To je bio hrvatsko-njemački rječnik koji se sastojao od 40 tisuća riječi, a osim postojećih riječi, uvrstili su i neke nove. Za velik broj područja, osmislilo je nove pojmove riječi.

Kada se osnovala Matica ilirska, upravo je on izabran kao veliki utjecajni pjesnik toga vremena, da napiše XIV. i XV. pjevanje epa Ivana Gundulića. Prije njega čak su tri pjesnika pokušavala napisati pjevanja, ali nitko mu u tome nije bio ravan. Nakon njega više nitko u tome nije ni pokušavao. Njegova dopuna u potpunosti se saživjela s Gundulićevim jezikom i stilom.

Njegov šurjak, pjesnik Dimitrije Demeter, nagovorio ga je pošto je bio jako popularan, da napiše nešto za almanah “Iskra”. Bio je to spjev “Smrt Smail-age Čengića”. Ovaj spjev nadmašio je sve očekivanja.

Njegova najpoznatija djela su uz “Osman” (dopuna) i “smrt Smail-age Čengića i: “Pozdrav Vinodolu”, “Hervati Magjarom”, “Danici ilirskoj”, “Vjekovi Ilirije”, “Javor”, “Peru” i druga.

Najveća postignuća

Ivan Mažuranić postao je svakako najutjecajniji pjesnik zbog svojih djela “Smrt Smail-age Čengića” te dopune Gundulićevog Osmana. Uz to bio je hrvatski ban. Zbog njegove velike popularnosti nalazi se na novčanicama od 100 kuna. U Hrvatskoj brojne ulice i trgovi nose njegovo ime.

Ako ste u tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod biografije. Ako želite da objavimo biografiju koje još nema na stranici, pošaljite nam e-mail na adresu [email protected]
loading...

Komentiraj

*