Ivan Ljubičić je umirovljeni tenisač i jedan od najuspješnijih hrvatskih sportaša, koji je u tenisu ostvario velike rezultate, među kojima je 3. mjesto najboljih tenisača na svijetu.
Obrazovanje
Ivan Ljubičić je već tijekom osnovne škole počeo igrati tenis, pa je već s devet godina držao reket u ruci i ubrzo počeo osvajati turnire u kategoriji za juniore.
Privatni život
Ivan Ljubičić rođen je 19. ožujka 1979. godine u Banja Luci u obitelji majke Hazire, oca Marka i starijeg brata Vladana. Otac Marko jedan je od zaslužnijih što se Ivan počeo baviti tenisom jer je smatrao kako bi se Ivan i Vladan umjesto odmaranja tijekom školskih dana trebali baviti nekim od sportova. Vladan se odmah odlučio za nogomet dok je Ivanova želja bila igrati tenis.
Kada je Ivan bilježio prve prve rezultate u tenisu u Bosni je počeo rat, pa je tako cijela obitelj 1992. godine otišla iz Banja Luke. Ivan je s bratom i majkom bio u autobusu koji je žene i djecu prevozio do zračne luke gdje ih je čekao avion za Beograd.
Preko Beograda i Mađarske došli su do Slovenije, a kako autobus nije mogao prijeći preko granice, majka je s Ivanom i Vladanom granicu prošla pješice nakon čega su se ukrcali na drugi autobus koji je išao za Ljubljanu.
Ivan je zajedno s majkom i bratom neko vrijeme proveo u hotelu “Astoria” u Opatiji s drugim prognanicima, a iako se nisu žalili na smještaj Ivanu je nedostajao otac. Ivan je tada samo ponekad trenirao tenis s Brankom Piculom.
Nakon što je prošlo šest mjeseci kako su bili razdvojeni, cijela obitelj se okupila i nakon toga preselila u Rijeku. Godine 1993. Ivan je prihvatio poziv predsjednika talijanskog kluba “Le Pleiadi” gdje je proveo tri godine, a koje su se pokazale ključnim za njegov razvoj kao igrača.
Ivan Ljubičić je u braku s Aidom s kojom ima sina Leonarda i kćer Zaru. Svi zajedno već duže vrijeme žive u Monte Carlu.
Posao
Godine 1988. Ivan je odlučio krenuti baviti se tenisom, a u to mu je vrijeme uzor bio Stefan Edberg. Prve udarce reketom imao je u klubu “Mladen Stojanović” u suradnji s Fahretom Bahtijarevićem.
U početku je radio u grupi, ali kako je brzo napredovao, ubrzo su počeli privatni satovi, da bi prvi naslov osvojio u Banja Luci gdje je Ivan pobijedio u kategoriji tenisača do 12 godina. U Prijedoru je 1990. godine osvojio prvi pehar kada je u završnici izgubio od Mirka Pehara. Prvi međunarodni rezultat ostvario je u Beogradu kada je osvojio “Rucanor Cup”.
Kada je 1993. godine otišao u Italiju radio je s trenerom Mirzom Hrnjadovićem te Andreom Taragni. Uskoro je postao prvak Hrvatske, a 1995. godine osvojio je prve ATP bodove.
Kao igrač juniorske reprezentacije osvojio je Winter Cup, a nakon toga u paru sa Željkom Krajanom svjetsko prvenstvo “Orange Bowl”.
Kada je obitelj 1996. godine preselila iz Rijeke u Zagreb Ivan je postao član “Mladosti” te godinu dana kasnije počeo raditi s Riccardom Piattijem. Dvije godine kasnije, 1999. Ivan je imao deset pobjeda zaredom na futures turnirima, a zbog odustajanja Nicolasa Escudea Ivan je uspio ući u kvalifikacije Super 9 turnira te se probiti u turnir gdje je pobijedio tadašnjeg prvog igrača svijeta Jevgenija Kafeljnikova.
Godine 2000. igrao je u polufinalu Bastarda i Sydneyja, a nakon toga su uslijedila četvrtfinala u Kopenhagenu, Brightonu i Marseillu. Četiri godine kasnije osvaja turnir s nagradnim fondom od 800.000 dolara.
Najveća postignuća
Na Olimpijskim igrama u Ateni Ivan je 2004. godine u paru s Mariom Ančićem osvojio brončanu medalju, a 2005. godine prvi hrvatski Davis Cup zajedno s Goranom Ivaniševićem, Mariom Ančićem te Ivom Karlovićem.
Godine 2005. u rujnu bio je 15. igrač na svijetu da bi kraj godine dočekao u skupini najboljih deset igrača na svijetu. U 2006. neko vrijeme je bio rangiran kao drugi na svijetu.
Jedan od najvećih uspjeha bilo je osvajanje turnira iz Masters serije u Indian Wellsu kada je 2010. godine pobijedio Andyja Roddicka.
Odgovori