Ivan Gundulić

Ivan Gundulić član dubrovačke plemićke obitelji Gundulić ostao je poznat kao dramatik, epik, lirik i barokni pjesnik. Umro je u Dubrovniku 8. prosinca 1638. godine nakon što se dva tjedna borio protiv teške bolesti. Kako je umro prije nego što je napunio 50. godina, propustio je priliku biti izabran za Kneza Dubrovačke Republike.

Obrazovanje

Ivan Gundulić je potrebno obrazovanje stekao u Dubrovniku gdje mu je pored ostalih predavao Petar Palikuća te Camillo Camilli, Toskanac poznat po tome što je dopunio djelo “Oslobođeni Jeruzalem” od Tassa. Petar Palikuća bio je svećenik koji je preveo na hrvatski djelo “Život Carla Borromea”.

Privatni život

Ivan Gundulić rođen je 8. siječnja 1589. godine u Dubrovniku kao Gjivo Franov Gundulić u obitelji majke Džive Gradić i oca carskog generala Frana Gundulića. Obitelj Gundulić poznavali su još u 13. stoljeću, čiji su članovi bili dio aristokracije, radili administrativno-državne poslove u Dubrovniku i široj okolici.

Živio je povučeno zbog čega su mu kolege dali nadimak “Mačica”. Godine 1628. vjenčao se Nikom Sorkočević s kojom je imao troje djece, sva tri sina od kojih je postao poznat Fran Gundulić, pjesnik i austrijski general.

Posao

Kada je završio sa školovanjem godine 1608. postao je članom Velikog vijeća, a želeći nastaviti tradiciju svoje obitelji, dva je puta obnašao funkciju kneza u Konavlima, bio je senator 1634. godine te član Malog vijeća 1638. godine.

Gundulić se počeo baviti književnošću pišući drame u stihu. Od drama ostala su sačuvana djela kao što su “Arijadna”, “Dijana”, “Prozerpina ugrabljena od Plutona”, “Armida” za razliku od zauvijek izgubljenih djela “Čeretera”, “Galatea”, “Kleopatra”, “Koraljka od Šira”, “Posvetilište ljuveno” i “Adon”.

Za djela “Armida” i “Dijana” vjerovalo se da su samo odlomci zbog ne tako dugačkog teksta dok Milan Rešetar nije dokazao kako se radi o dramskim prizorima. Drame Ivana Gundulića najčešće su se bavile mitološkim i književnim temama s naglašenom scenografijom, baletom i glazbom te kao takve prilagođene sceni.

Gundulić se uspio dokazati kao kršćanski autor zahvaljujući djelu “Pjesni pokorne kralja Davida” kojom se okrenuo drugačijem načinu shvaćanja književnosti. U zbirci se nalaze teološko-mediativna pjesma i prepjev sedam pokornih psalama.

U Veneciji je 1622. godine izašlo prvo izdanje poeme “Suze sina razmetnoga” koje su predstavljale novinu u sastavu starije hrvatske književnosti, a zbog čega je bio uzor pjesnicima poput Ignjata Đurđevića te Ivana Bunića.

Dramom “Dubravka” Gundulić se vraća u kazalište, a koja se zbog pastirskih scena u to vrijeme opisivala kao pastorala. Drama je prvi put tiskana 1837. godine da bi se od 1888. godine često prikazivala u kazalištima. Uglazbili su je Antun Dobronić, Ivan Zajc, Ivo Malec i Jakov Gotovac.

Pred kraj života Gundulić je stvarao Osmana, povijesno – romantični ep u 20 pjevanja nastao pod utjecajem djela “Oslobođeni Jeruzalem”. Gundulić nije slijedio do kraja Tassova poetička načela, a gdje je opjevao suvremene političke događaje.

Najveća postignuća

Raznolikošću svog rada, privlačnošću epskih slika te oštrinom koja se mogla osjetiti u djelima, Ivan Gundulić je bio ispred većine pisaca u svoje vrijeme i zbog toga je još za života dobio status klasika.

Tome u prilog ide i proglašenje od strane hrvatskog narodnog preporoda koji su Gundulića smatrali značajnim ilirskim autorom te utjecaj koji je imao na oblikovanje hrvatskog jezika. Postao je slavan još tijekom života, a do danas nije izgubio status kanonskog pisca hrvatske književnosti.

Ako ste u tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod biografije. Ako želite da objavimo biografiju koje još nema na stranici, pošaljite nam e-mail na adresu [email protected]
loading...

Komentiraj

*