Ivan Cankar

Ivan Cankar je bio slovenski pisac i dramatičar. S Otonom Župančićem, Dragotinom Ketteom i Josipom Murnom se smatra začetnikom modernizma u slovenskoj književnosti. Prema nekima on je najbolji slovenski pjesnik i pisac uopće. Afirmirao je novi način pisanja u kojem prevladavaju svijest o materijalno i socijalno zatiranom narodu i čovječanstvu i čovjekovom unutarnjem svijetu.

Obrazovanje

Osnovnu školu je završio u gradu Vrhnika u Sloveniji, a srednju u Ljubljani. U srednjoj školi se počeo baviti književnim radom, bio je suradnik u srednjoškolskom udruženju “Sloga”. Nakon što je završio srednju školu upisao je građevinski fakultet u Beču, ali je ubrzo odustao i upisao romanistiku i slavistiku.

Privatni život

Rođen je kao osmo dijete u jako siromašnoj obrtničkoj obitelji. Njegov otac Jožef je prehranjivao obitelj radeći kao krojač. Zbog nedostatka klijenata i posla Ivanov otac se odselio u Bosnu, a njega je odgajala majka Neža s kojom je imao blizak odnos.

Cankar je odgajan kao rimokatolik ali je kao srednjoškolac odbacio vjerske dogme i prihvatio racionalna objašnjenja koja pružaju suvremene prirodne i društvene znanosti. Iako se službeno nikada nije odrekao rimokatoličke vjere bio je smatran agnostikom. Kao osoba je emocionalno i fizički bio veoma krhak ali je pokazivao neobično snažnu i postojanu intelektualnu snagu. Bio je oštar mislioc, sposoban za oštru kritiku sebe i svoje okoline i volio je sarkazam i ironiju.

Nakon deset godina provedenih u Beču u proljeće 1897. godine se vratio u Vrhniku kako bi njegovao majku koja se razboljela, a nakon majčine smrti u jesen iste godine preselio se u Pulu. 1898. se opet vraća u Beč gdje ostaje nekoliko godina, a nakon toga je jedno vrijeme živio u Sarajevu s bratom Karlom koji je ondje djelovao kao svećenik.

Umro je u Ljubljani, u prosincu 1918. godine od upale pluća. Njegovom sprovodu je prisustvovao velik broj ljudi i najviši predstavnici slovenskog političkog i kulturnog života. Njegov grob je 1936. godine premješten na groblje Žale u Ljubljani, gdje je pokopan pored svojih prijatelja iz mladosti i kolega Dragotina Kettea i Josipa Murna.

Posao

Autor je preko 30 književnih djela u kojima je najviše pisao o nacionalnim, socijalnim i modernim temama. S pisanjem je počeo još u srednjoj školi, a prve pjesme je objavio u književnom časopisu “Ljubljanski zvon”. Pisao je uglavnom poeziju pod utjecajem pisaca iz razdoblja romantizma. 1893. godine je otkrio epsku poeziju Antona Aškerca što je imalo veliki utjecaj na razvoj njegovog stila.

Nakon preseljenja u Beč počinje živjeti boemskim stilom života. Došao je pod utjecaj suvremene europske književnosti, osobito dekadencije, simbolizma i naturalizma. Sprijateljio se s mladim slovenskim piscem i intelektualcem Franom Govekarom koji je također živio u Beču i koji ga je upoznao s naturalizmom i pozitivizmom.

1899. godine je objavio prvu zbirku pjesama pod nazivom “Erotika” u kojoj su utjecaji dekadencije i senzualizma bili očiti, što je zgrozilo tadašnjeg ljubljanskog biskupa Antona Bonaventuru Jegliča koji je kupio sve kopije knjiga i naredio da se unište.

1902. godine je napisao svoju prvu dramu “Za dobro naroda”. Iste godine je objavio kratku novelu “Na klancu” u kojoj je opisao bijedu malog seoskog proletarijata i siromašno materijalno i duhovno stanje kod običnih ljudi.

Tijekom drugog boravka u Beču Cankarov svjetonazor prolazi duboke promjene, prekida sve veze s Franom Govekarom, odbija pozitivizam i naturalizam te se okreće spiritualizmu, idealizmu i simbolizmu. U tom razdoblju je objavio romane “Gospođa Judit”, “Kuća Marije pomoćnice” i “Križ u gori”.

1906. godine je objavio kratki roman “Martin Kačur: biografija jednog idealista”. Godinu dana kasnije je objavio kratku priču “Sluga Jernej i njegovo pravo” koja je bila odraz odnosa koji su u to vrijeme vladali na slovenskom selu i u kojoj je opisan sukob radnika pojedinca s kapitalističkim i tradicionalnim društvom čije zakone on ne može razumjeti.

1916. godine je objavio dramu “Sluge” čiji je sadržaj smatran skandaloznim od strane liberalnih i katoličkih konzervativnih stranaka i čija je izvedba bila zabranjena nekoliko godina. U drami “Sablazan u Dolini Šentflorjanskoj” je ismijao moralnu rigidnost i zastario kulturni mentalitet malog poluurbanog društva pokrajine Kranjske.

Iako je bio aktivan član jugoslavenske Socijaldemokratske partije, nije se slagao sa stajalištem stranke o stvaranju zajedničke jugoslavenske kulturne nacije. S Mihajlom Rostoharom je postao jedan od najglasnijih zagovaratelja slovenske individualnosti unutar južnoslavenskog političkog okvira. Objavio je niz eseja u kojima je objasnio svoje političke stavove i mišljenja, a 1909. godine je počeo putovati zemljom i održavati predavanja i konferencije.

Najpoznatija od tih predavanja bila su “Slovensko ljudstvo in slovenska kultura” i “Slovenci in Jugoslovani” u kojemu je Cankar izrazio pozitivno mišljenje o političkom ujedinjenju svih Južnih Slavena i neslaganje s kulturnim spajanjem južnoslavenskih naroda. Zbog predavanja je optužen za klevetu Austro-Ugarske Monarhije i osuđen na tjedan dana zatvora.

1920. godine je posthumno objavljena zbirka kratkih priča “Slike iz snova”, a 1937. godine je njegov rođak i književni povjesničar i kritičar Izidor Cankar uredio i objavio prvu cjelovitu zbirku njegovih djela.

Najveća postignuća

Cankar je bio prvi autor na slovenskom jeziku koji je mogao živjeti isključivo od pisanja. Njegov rad i osobni pogled na svijet su imali veliki utjecaj na tri glavna književna pravca u slovenskoj književnosti između 1918. i 1945. godine; društveni realizam liberalne ljevice i marksističkih autora, ekspresionizam katoličkih autora i avangardizam.

Smatra se ocem modernog slovenskog kazališta. Bio je osobito utjecajan kao dramatičar, a njegov utjecaj se mogao primijetiti kod mnogih slovenskih dramskih pisaca i scenarista.

Njegova djela su za vrijeme njegovog života bila prevedena na češki, finski, hrvatski, njemački, ruski i srpski, a nakon smrti i na engleski, francuski, talijanski, rumunjski, bugarski, mađarski, poljski, slovački, albanski i turski.

Brojni trgovi, ulice, javne zgrade i institucije u Sloveniji su nazvane po Ivanu Cankaru, a njegov lik se od 1994. do 2007. godine nalazio na novčanici od 10.000 tolara.

Autor: A.V.

Ako ste u tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod biografije. Ako želite da objavimo biografiju koje još nema na stranici, pošaljite nam e-mail na adresu [email protected]

Komentiraj

*