Hanibal Lucić rodio se oko 1485. godine na otoku Hvaru (tadašnji Novi Grad). Kao pjesnik obilježio je hrvatsko doba renesanse, a bio je i prevoditelj i dramatik. Umro je u Veneciji 14.12.1553. godine.
Obrazovanje
Dokazi o obrazovanju Hanibala Lucića ne postoje, nisu sačuvani dokumenti.
Privatni život
O Hanibalovom životu ne postoji mnogo podataka. Najviše dokaza prikupljeno iz njegovih poslanica koje su naknadno rekonstruirane, a koje je u to vrijeme slao svojim prijateljima.
Hanibal Lucić podrijetlom je iz veleposjedničke patricijske obitelji. Hvarski je vlastelin i sin majke Goje i oca Antuna. Njegova obitelj imala je posjede na otoku Visu i Hvaru.
Za vrijeme pučkog ustanka, od 1510. do 1514. godine, pobjegao je s Hvara te se sklonio kod obitelji Čipiko-Koriolanović u Trogiru.
Smatrao je da puk nema razuma, što je dokaz da je imao, za to vrijeme, uobičajene predrasude koje je imao svaki plemić prema puku. No, na kraju se oženio upravo pučankom. Svu ostavštinu naslijedio je njegov izvanbračni sin Antun kojeg je nazivao “prirodnim sinom”.
Posljednje godine svoga života proveo je u ljetnikovcu na otoku Hvaru. Spomenuti ljetnikovac izdvaja se od ostalih graditeljskih dosega toga doba na otoku Hvaru.
Njegova obitelj se godinama brinula za franjevački samostan na otoku Hvaru pa je tamo i pokopan.
1556. godine, tri godine nakon njegove smrti, sin Antun je tiskao neka njegova djela u Veneciji.
Posao
Pošto nema dokaza o njegovu obrazovanju, također ima malo ili gotovo nimalo dokaza o tome što je radio. Smatra se da je radio kao odvjetnik i sudac u hvarskoj gradskoj općini.
U Hvarskoj komuni obnašao je najviše dužnosti, a pomogao je u izgradnji franjevačkog samostana sv. Marije od Milosti te u pregradnji katedrale na Hvaru.
Ipak, najviše se istaknuo svojim književnim radom. Iako nije objavio velik broj djela, bio je značajni predstavnik hrvatske renesanse. Također, smatra se da je velik broj djela i sam uništio za vrijeme kuge koja se pojavila 1519. godine na Hvaru. Tada je ostavio mali broj pjesama koje je napisao još u mladosti te prijevod Ovidijeve 16. heroide “Pariž Eleni”. Tako je Hanibal Lucić bio zaslužan za prvi prijevod nekog Ovidijevog djela na hrvatskom jeziku.
Velik utjecaj na njegova djela imaju njegovi uzori, a to su bili Ovidije, Ariosto, Petrarka… no, i neki hrvatski književnici kao što je Džore Držić.
Većina njegovih pjesama napisana je južnočakavskim dijalektom uz štokavštinu te dvostruko rimovanim dvanaestercima. Njegova najpoznatija pjesnička zbirka “Skladanja izvarsnih pisam razlicih” izašla je 1556. godine u “Mlecima” i to posmrtno. Sastoji se od dvadeset i jedne ljubavne pjesme, jedne alegorije te drame “Robinja”, pjesme “U pohvalu grada Dubrovnika”, dva epitafa, prijevod Ovidijeve “Pariž Eleni” te osam pjesničkih poslanica.
Njegova najpoznatija drama je “Robinja” koja je još jednom tiskana 1638. godine također u “Mlecima”. Drama je ispjevana u tri čina i u dvostruko rimovanim dvanaestercima. Hanibal ju je posvetio Francisku Paladiniću.
Najveća postignuća
Hanibal Lucić bio je najpoznatiji pjesnik hrvatske renesanse. Njegove pjesme, poslanice, prepjevi, prijevodi, a posebno drama “Robinja”, značajan su dio i u europskoj renesansnoj književnosti.
Njegov ljetnikovac na otoku Hvaru danas je obnovljen i predstavlja spomenik iz razdoblja renesanse. U sklopu ljetnikovca, 1999. godine uređena je i spomen-soba koja mu je u potpunosti posvećena. Nalazi se na katu ljetnikovca. U sobi su izložene, između ostalog, Hanibalove medalje te njegov portret.
Odgovori