Hana Jušić poznata je hrvatska filmska redateljica i scenaristica. Rođena je 1983. godine u Šibeniku. Nakon što je snimila nekoliko kratkometražnih filmova koji su svi od reda doživjeli veliki uspjeh, snimila je i svoj prvi dugometražni film Ne gledaj mi u pijat 2016. godine. Za ovaj je film dobila cijeli niz domaćih i inozemnih priznanja te opravdala status najveće hrvatske filmske zvijezde koja tek dolazi. Jedna je od onih koja je ostavila iza sebe bavljenje prošlošću na filmskom platnu te se okrenula problemima koji muče današnjeg čovjeka.
Obrazovanje
U rodnom Zagrebu završila je osnovnu i srednju školu, a nakon toga okrenula se studiranju Engleskog jezika i književnosti i Komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. 2007. je diplomirala na tom studiju te je upisala Doktorski studij književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture na tom istom fakultetu.
2006. godine na Akademiji dramske umjetnosti upisala je smjer Filmska i televizijska režija, a 2010. magisterij na istom smjeru.
Privatni život
Kao mala je s roditeljima odselila iz Šibenika u Zagreb jer oni tamo nisu mogli naći posao. Zagreb nije previše zavoljela pa još uvijek ljudima naglašava da je iz Šibenika. Kroz Akademiju je prošla neokrznuta te nitko nije sputavao njezin talent. U filmovima se voli narugati ljudima, ali i samoj sebi jer ima tu moć da kod ljudi pronalazi sve ono što bi oni htjeli sakriti. Hana nije domoljub i tvrdi kako nije naslijedila baš ni malo patriotizma.
Posao
Okosnica radnji filmova ove talentirane redateljice je obitelj. Tvrdi da se upravo u obitelji ljudi pokazuju u najboljem, ali i najgorem svjetlu. Osim ovog razloga, Hanu izuzetno interesira i bliskost između članova obitelji koji su ponekad možda i previše povezani. Na Hanin su redateljski izričaj utjecali filmovi Ulricha Seidela i domaćeg autora Vatroslava Mimice.
2009. godine Hana Jušić snima svoj prvi igrani kratkometražni film Danijel o naslovnom junaku i njegovoj majci koji zajedno žive u trošnom starom stanu, a zaplet se događa kad Danijel odluči pobjeći i uputiti se prema peronu.
Godinu danas kasnije snima još jedan kratkometražni film pod nazivom Stric koji govori o obitelji koji potrese iznenadan posjet člana šire obitelji. Te iste godine piše i režira film Pametnice koji priča priču o dvije cimerice i njihovom otkrivanju novih društvenih normi.
Filmovi Zimica iz 2011. i Terarij iz 2012. progovaraju o pomirenju sa životom koji sliči na tamnicu i osobni zatvor. 2012. godine izlazi film Mušice, krpelji i pčele o još jednoj disfunkcionalnoj obitelji i pokušaju nadomještanja majke koja ih je napustila.
Svoj je prvi dugometražni film Hana snimila 2016. godine. Film Ne gledaj mi u pijat o mladoj djevojci koja se našla u ulozi glave obitelji, ali i o slobodi koju iskušava na različite načine. Hana je mudro odabrala svoju glumačku ekipu pa je tako protagonistica Mia Petričević, djevojka koja uopće ne studira glumu, već arhitekturu. Od ostalih uloga ističu se Zlatko Burić, Arijana Čulina, Nikša Butijer i Karla Brbić.
Najveća postignuća
Ova je redateljica osvojila čitav niz nagrada na domaćim i stranim festivalima. Za film Danijel bila je nagrađena za najbolju režiju i kameru na Akademiji dramske umjetnosti i u Splitu i Gdansku prvom nagradom za najbolji film.
2012. godine za film Terarij osvojila je Zlatna kolica za najbolji kratki igrani film na Zagrebačkom filmskom festivalu. Za film Pametnice osvojila je Nagradu Jelena Rajković koja se dodijeljuje najboljoj redateljici mlađoj od 30 godina.
Njezin prvi dugometražni film Ne gledaj mi u pijat bio je prikazivan u mnogim hrvatskim gradovima, ali i u Varšavi, Rejkjaviku, Vancouveru, Tokiju i Veneciji. U Veneciji se film okrunio prestižnom nagradom FEDEORA za najbolji europski film. U Varšavi je zaslužio posebno priznanje, a u Tokiju je nagrađen na najbolju režiju.
Autor: M.S.
Odgovori