Grigor Vitez je bio hrvatski pjesnik i prevoditelj, utemeljitelj suvremene književnosti za djecu u Hrvatskoj. Napisao je velik broj priča i pjesama namijenjenih djeci i autor je brojnih članaka u časopisima. Prevodio je djela s francuskog, ruskog i slovenskog jezika, dok su njegove pjesme prevedene na dvadesetak svjetskih jezika.
Obrazovanje
Grigor je osnovnu školu završio u Okučanima, a gimnaziju u Novoj Gradiški. Bio je jedan od takozvanih učenika putnika koji su svakodnevno rano ujutro putovali vlakom iz Okučana u Novu Gradišku. Nakon gimnazije je pohađao učiteljsku školu u Pakracu gdje je stekao zvanje učitelja.
Privatni život
Rođen je 15.2.1911. godine u mjestu Kosovac kraj Okučana u obitelji Ane i Teodora Viteza. U knjizi Ahmeta Hromandžića “Dječji pisci o sebi” pisao je o svojim precima s očeve i majčine strane.
Preci s majčine strane su krajem 17. stoljeća došli u Slavoniju iz Bosne, dok su preci s očeve strane doselili s područja sjeverne Dalmacije i nosili su prezime Alavanja.
Jedan od tih Alavanja je od Marije Terezije dobio počasni naslov vitez, koji obitelj kasnije uzima za svoje prezime. Grigor je imao dva starija i jednog mlađeg brata. Njegova obitelj se bavila zemljoradnjom, a prije Prvog svjetskog rata, dok je još bio dijete, umire njegov otac.
S obzirom da se obitelj bavila zemljoradnjom morao im je pomagati, a najviše je volio čuvati vinograd u kojem je mogao na miru učiti. Volio je boravke u prirodi, šetao je Psunjem i osluškivao zvukove koje je kasnije predstavljao u pjesmama.
U Voćinu upoznaje buduću suprugu, Elizabetu Perlik koja je podrijetlom bila Čehinja. Upoznali su se u jednom parku u Voćinu, u kojemu su se u to vrijeme skupljali mladi intelektualci. Vjenčali su se i 1940. godine su dobili kćer Olgu.
Kći Olga, čije se djetinjstvo poklopilo s najproduktivnijim razdobljem stvaralaštva Grigora Viteza, svog oca doživljava kao prosvjetitelja. Sjeća se kako je nju i majku vodio u kino Mosor, a često su odlazili u šetnje Maksimirom i Sljemenom. Posvetio joj je prvu zbirku za djecu koja se zvala “Prepelica”.
Razbolio se početkom šezdesetih godina i postao nepokretan ali bolest ga nije spriječila da nastavi stvarati, uvijek je bio okružen raznim fasciklima i knjigama. Preminuo je u studenom 1966. godine, a pokopan je u rodnom Kosovcu ispred šume u koju je kao dječak često zalazio.
2012. godine Olga je kompletnu očevu ostavštinu, osobne i službene dokumente, prijevode, rukopise, korespondenciju i fotografije poklonila Hrvatskom školskom muzeju.
Posao
Grigor je kao učitelj radio u Slavoniji, Podravini, a početkom Drugog svjetskog rata i u Bosni. Radio je u Ministarstvu prosvjete i bio je tajnik Društva književnika Hrvatske koje je organiziralo književne večeri u manjim mjestima, s ciljem da ljude potaknu na čitanje knjiga.
Bio je jedan od osnivača izdavačke kuće Mladost u kojoj je i radio kao urednik. Godine 1957. pokreće biblioteku Vjeverica u sklopu koje je objavljeno oko pet stotina naslova za djecu, a koja je s radom prestala 1998. godine.
Surađivao je s brojnim časopisima za djecu, a redovito je objavljivao u jednom od najdugovječnijih listova za djecu Radost, koji je bez prekida izlazio 67 godina.
Prvenstveno je bio pisac za djecu ali objavio je i nekoliko zbirki ozbiljne poezije poput “San boraca u zoru” iz 1948. i “Naoružana ruža” iz 1955. godine.
Neke od njegovih zbirki poezije za djecu su “Prepelica”, “Kad bi drveće hodalo”, “Sto vukova i druge pjesme za djecu”, “Hvatajte lopova”, “Gdje priče rastu” i posthumno objavljena “Igra se nastavlja”.
Jednom je napisao da je stvarao da bi ljudima pričinio radost, da lakše osjećaju lijepe stvari u životu i da se smiju. Njegova želja je bila da čitatelji poslije njegovih stihova lakše svladavaju zadatke, da postavljene ciljeve postignu s uspjehom i da budu neustrašivi i vedri pred onim što ih očekuje u budućnosti.
Najveći utjecaj na njegovo pisanje za djecu imalo je njegovo djetinjstvo i priroda zavičaja u kojemu je odrastao, a zatim i rad s djecom u razredu i njegova kći Olga.
Najveća postignuća
Grigor Vitez je objavio 33 ilustrirane knjige, pet zbirki pripovjedaka i 35 slikovnica, a njegove pjesme su uglazbljene od strane velikih hrvatskih skladatelja poput Ive Tijardovića i Emila Cosseta.
Za svoja djela je primio brojne nagrade i priznanja, a društvo Naša djeca Hrvatske od 1967. godine dodjeljuje nagradu za autorska dostignuća u dječjoj književnosti koja nosi njegovo ime.
Autor: A.V.
Odgovori