Goran Grgić

Goran Grgić je hrvatski kazališni, filmski i televizijski glumac koji nosi titulu dramskog prvaka. U svojoj bogatoj glumačkoj karijeri ostvario je veliki broj kazališnih i filmskih uloga. Godine 2002. postao je predsjednik Hrvatskog društva dramskih umjetnika. Od 2006. godine na poziciji je umjetničkog ravnatelja Novaljskog trijata, što je zapravo glumački festival koji je postao velika kulturna manifestacija otoka Paga.

Obrazovanje

U Osijeku je završio osnovnu i srednju školu.

1986. godine upisao je Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu, na kojoj je i diplomirao 1990. godine.

Privatni život

Rođen je 17.11.1965. godine u Osijeku. Odrastao je s roditeljima i dvojicom braće. Grgićevi korijeni dolaze iz Hercegovine, točnije iz duvanjskog sela Omolja. Kao dječak je ljetne praznike provodio u Širokom Brijegu kod djeda i godinama nije shvaćao zašto ga zovu Duvnjak, Goran je mislio jer sadi duhan. Kao dijete je govorio da će biti glumac. Svoje igre je prilagođavao prizorima iz njegovih izmišljenih scenarija, glumio je pred svojim roditeljima, recitirao je, težio je aktivnostima koje su bile povezane s bilo kojim oblikom umjetnosti.

U drugom razredu osnovne škole počeo se baviti amaterskom glumom. Kada je završio osnovnu školu nabavio je videokameru i s njom je nastojao zabilježiti sve oko njega što je bilo zanimljivo i od čega se mogao napraviti film, a ponekad je i sam ispred nje glumio.

Kada je završio osnovnu školu upisao se u Kazališni atelijer mladih Osijek. U to vrijeme je znao statirati u dramama i operama Hrvatskog Narodnog Kazališta u Osijeku. S nekoliko kolega glumaca oformio je glumačku družina koja je znala zaraditi na tome što voli, no nije im se svidjelo da Goran glumu izabere kao životni poziv isključivo zbog osnovnih egzistencijskih potreba. Savjetovali su ga da se glumom nastavi baviti, ali kao hobi i nešto usput, a da za profesionalno zanimanje izabere nešto drugo, nešto sigurnije.

Kada je upisao Akademiju dramskih umjetnosti, Goran je čvrsto odlučio da je gluma ono čime se želi baviti, iako roditelji nisu bili oduševljeni tim izborom. Tako je preselio u glavni grad Republike Hrvatske i u početku živio u đačkom domu, koji su mu osigurali kolege iz kazališta Žar ptica, a kasnije se preselio u studentski dom.

Godine 1994. oženio se s Ivanom, s kojom ima troje djece, kćer Katarinu i sinove Frana i Lovru, a od 2016. godine imaju i psa Fridu, koju su udomili.

Posao

Goran je jedan od onih ljudi koji, kada im se razvije svijest o svijetu oko sebe shvate što žele od života i čime se žele baviti. Goran je izabrao glumu i već preko dvadeset godina aktivno djeluje u tim vodama. Amaterskom glumom se bavio u srednjoj školi. Dok je studirao na Akademiji pridružio se kazalištu Žaru ptica i Histrionu, a nedugo nakon toga pridružio se ostalim zagrebačkim kazalištima.

Godine 1990. glumio je u predstavi “Svadba” Eliasa Canettija, u predstavi je glumio Michaela, mladoženju. Goran kao svoj početak izdvaja ulogu u seriji “Dirigenti i muzikaši” iz 1990. godine.

Na filmskom platnu prvi put se pojavio 1991. godine u filmu “Krhotine. Te iste godine primili su ga u angažman dramskog kazališta “Gavella”, a već 1992. godine pojavio se u filmu “Zlatne godine” kao Miroslav, u režiji Davora Žmegača. Goran je već u to vrijeme djelovao u raznim kazalištima. U sklopu kazališta “Gavella” 1991. godine igrao je u predstavi “Povratak” od Srđana Tucića, kao Ivo. U kazalištu Varaždin, 1992. godine igrao je u predstavi “Stepinac, glas u pustinji”, igrao je kao Stepinac, glavna uloga. Godine 1993. igrao je u predstavi “Važno je zvati se Ernest” od Oscara Wildea, Grgić je igrao ulogu Algernona.

Već 1994. godine sudjelovao je u cabaretu “Črni mačak” kao Bobby White. Godine 1995. igrao je u predstavi “Glorija” od Ranka Marinkovića u ulozi Don Jere, zatim 1996. godine u predstavi “Breza” od Slavka Kolara kao Joža Sveti. Na Dubrovačkom ljetnom festivalu nastupa 1997. godine u predstavi “Ilija Kuljaš” od Tudiševića-Molièrea. Grgić je glumio ulogu Frana. Iste godine je igrao u predstavi “Mizantrop” od Molièrea, kao Oronte.

Igrao je 1998. godine u predstavi Williama Shakespearea “Zimska priča” kao Leont. Godine 1999. glumio je u predstavi Henrika Ibsena “Nora” kao Torvlad Helmer. Već iduće godine nastupa u Histronu u predstavi “Hamlet” od Shakespearea kao glavna uloga. U sklopu HNK-a 2001. godine igra u predstavi “Daleka zemlja” od Arthura Schnitzlera, kao Friedrich Hofreiter. Godine 2002. igrao je glavnu ulogu u predstavi “Don Juan ili Ljubav prema geometriji” od Maxa Frischa.

Godine 2003. ponovno nastupa na Dubrovačkim ljetnim igrama u predstavi “Amfitrion” od Heinricha von Kleista, kao Jupiter. Također na Dubrovačkim ljetnim igrama glumio je glavnu ulogu u predstavi “Don Quijote” od Cevantesa.

Godine 2006. glumio je u predstavi “Tri sestre” od Čehova, u ulozi Tusenbacha, zatim je 2007. godine glumio u predstavi “San ljetne noći” od Shakespearea kao Tezej/Oberon. Grgić je glumio u nemalom broju kazališnih predstava i sam je priznao da ga gluma ispred kamera, na filmskom platnu, ne može ispuniti kao gluma na kazališnim daskama. Opus njegovih izvedbi premašuje troznamenkasti broj.

Pored kazališta, glumio je u nemalom broju filmskih naslova, možemo izdvojiti film “Noć za slušanje” u kojoj je glumio lik Tvrtka, zatim “Rusko meso” kao Tvrtko. Pojavio se u “Duga mračna noć” kao Franc, zatim u filmu “Moram spavat’, anđele”, glumio je ulogu Oca. Pojavio se u filmovima i serijama poput “Gospa”, “Olovna pričest”, “Cijena života”, “Radio i ja”, “Enklave”, “Odmori se, zaslužio si”, “Luda kuća”, “Dobre namjere” i druge.

Najveća postignuća

Goran je u svojoj bogatoj glumačkoj karijeri osvojio brojne nagrade. Za predstavu “Črni maček” u ulozi Bobby Whitea, Goran je dobio nagradu Zlatni osmijeh. Nositelj je Nagrade za najbolje glumačko ostvarenje na Marulićevim danima za ulogu Jože Svetog u predstavi “Breza” od Kolara.

Godine 1997. dobio je nagradu Hrvatskog glumišta za uloge Orontea u predstavi “Mizantrop” i za ulogu Frana u predstavi “Ilija Kuljaš”.

Također, nositelj je Nagrade za najbolju mušku ulogu na sarajevskom MES-u za ulogu Špigeljskoga u predstavi “Mjesec dana na selu” od Turgenjeva.

Godine 1999. u Vukovaru je dobio nagradu grada Vukovara na Festivalu glumaca, za ulogu Larryja u predstavi “Closer”.

Za doprinos hrvatskoj kulturi, 1999. godine dobio je nagradu Danica hrvatska s likom Marka Marulića. Nagradu Najhistrion dobio je za ulogu Hamleta u istoimenoj drami od Shakespearea.

Godine 2003. dobio je nagradu Mila Dimitrijević za ulogu Don Juana u istoimenoj predstavi. Godine 2005. dobio je nagradu “Orlando” za ulogu Don Quijote u istoimenoj predstavi.

Godine 2006. dobio je nagradu Plaketa grada Zagreba za ulogu Henryja II. u predstavi “Becket”. I mnoge druge nagrade koje samo potvrđuju njegovu kvalitetu i važnost na hrvatskoj glumačkoj sceni.

Autor: A.P.

Ako ste u tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod biografije. Ako želite da objavimo biografiju koje još nema na stranici, pošaljite nam e-mail na adresu [email protected]

Komentiraj

*