Goran Bregović sarajevski je glazbenik i tekstopisac te bivši vođa popularne rock grupe Bijelo dugme. Sklada i filmsku glazbu te je jedan od najpoznatijih balkanskih kompozitora. Njegova glazba inspirirana je tradicionalnom glazbom Balkana, a kombinira bosanski, bugarski, hrvatski, grčki, rumunjski, srpski, albanski i turski melos.
Obrazovanje
U glazbenoj školi svirao je violinu sve dok ga u drugom razredu nisu izbacili pod izgovorom da je netalentiran. Nakon toga sviranju su ga podučavali prijatelji, sve dok nije upisao umjetničku školu kada mu je majka kupila gitaru. No, iz umjetničke škole majka ga je vrlo skoro ispisala, s obrazloženjem da je škola puna homoseksualaca te ne želi da se njezin sin ondje obrazuje.
Nakon toga, Bregović upisuje prometnu školu, u kojoj počinje svirati sa školskim bendom Izohipse. No, ni u prometnoj školi se nije dugo zadržao – izbacili su ga jer je slupao školski Mercedes. Nakon izbacivanja iz prometne škole, upisao je gimnaziju i počeo svirati s gimnazijskom grupom Beštije.
1971. godine upisao je studij filozofije i sociologije, ali ga je vrlo brzo napustio.
Privatni život
Goran je rođen 22.3.1950. godine u Sarajevu. Otac Gorana Bregovića, Franjo, je Hrvat, a majka Borka Perišić Srpkinja. Zbog toga se on često izjašnjavao kao Jugoslaven. Roditelji su mu se upoznali u Virovitici nedugo nakon Drugog svjetskog rata. Otac mu je iz Hrvatskog zagorja, a bio je oficir JNA. Kada je dobio posao u Sarajevskoj vojnoj školi, obitelj se preselila u Sarajevo, gdje je rođen Goran. Odrastao je sa starijom sestrom Dajanom, a ima i mlađeg brata Predraga.
Roditelji su mu se razveli kad je imao 10 godina, a razlog rastave bio je očev alkoholizam. Bregović je tada ostao živjeti s majkom u Sarajevu, a oca i brata povremeno je posjećivao u Livnu, kamo su se nakratko preselili nakon razvoda. Nakon kratkog boravka u Livnu, otac Franjo vratio se u Hrvatsko zagorje.
Goran je bio i politički angažiran te je sudjelovao na radnoj akciji “Kozara 76” i dobio udarničku značku. Bio je i član Saveza komunista Bosne i Hercegovine, ali je izbačen zbog neredovitog dolaska na partijske sastanke. Danas ga politika uopće ne zanima.
Oženjen je za suprugu Dženanu Sudžuku, bivšu sarajevsFku manekenku, s kojom se vjenčao 1993. godine u Parizu. Vjenčani kum bio mu je redatelj Emir Kusturica, dok je njoj kuma bila Amila Sulejmanović, prateći vokal Bijelog dugmeta.
1995. godine rodila im se kćer Ema. U veljači 2002. dobili su i Unu, a dvije godine kasnije rodila se i najmlađa Lulu. Iz mladenačke veze s plesačicom iz sarajevskog noćnog kluba ima kćer Željku, koja mu je rodila unuku Bjanku.
Do 2011. godine s obitelji je živio u Parizu, povremeno je boravio u Beogradu, a 2011. preselili su se u Sarajevo. Glazbenik naglašava kako živi na relaciji Pariz-Beograd-Sarajevo.
Posao
Njegova karijera započinje za vrijeme sviranja bas gitare u grupi Beštije, kada ga je na jednom njihovom nastupu primijetio Željko Bebek i pozvao da svira bas gitaru u njegovoj grupi Kodeksi. S Kodeksima je nastupao po Dubrovniku i Napulju, a na njihovu glazbu najviše su utjecali Led Zeppelin i Black Sabbath. U to vrijeme, kada je imao 16 godina, majka ga je napustila i preselila se na obalu te je Goran bio većinom prepušten sam sebi. Nastupao je u kavani u Konjiću, radio na građevini i prodavao novine.
1971. počinje svirati u grupi Jutro sa Zoranom Redžićem s kojim je svirao i u Kodeksima. Grupa je stalno mijenjala postavu, a 1974. preimenovali su se u Bijelo dugme. Bijelo dugme zasigurno je bio jedan od najvećih, ako ne i najveći, rock bend u bivšoj Jugoslaviji. Samo neki od njihovih hitova koji se i dan danas slušaju su “Đurđevdan”, “Tako ti je mala moja, kad ljubi Bosanac”, “Lipe cvatu”, “Selma” i mnogi drugi. Bijelo dugme slušale su sve generacije i svi društveni slojevi, kao i sve države bivše Jugoslavije.
Tijekom 15 godina postojanja objavili su devet studijskih i tri koncertna albuma, te mnoge kompilacije. Upravo je Bregović bio producent i autor glazbe Bijelog dugmeta, te njegov jedini stalni član. U postavi su kroz godine prošli Alen Islamović, Željko Bebek, Zoran Redžić, Vlado Pravdić, Milić Vukašinović, Điđi Jankelić, Mladen Vojičić Tifa, te pokojni Ipe Ivandić i Laza Ristovski. Grupa je djelovala do 1989. godine, a 2005. imali su tri oproštajna koncerta – u Zagrebu, Beogradu i Sarajevu. Njihov koncert kod Hajdučke česme 1977. godine, te oproštajni koncert Beogradu 2005., jedni su od najposjećenijih koncerata na prostoru bivše Jugoslavije.
Nakon Bijelog dugmeta, Bregović se okrenuo skladanju filmske glazbe. Film Emira Kusturice “Dom za vješanje” 1981. bio je prvi film za koji je pisao glazbu, a ostvario je velik uspjeh. Suradnju s Kusturicom je nastavio, pa je tako napisao i glazbu za njegov film “Arizona Dream” 1993.
Surađivao je s mnogim europskim glazbenicima pa je tako 1997. godine radio s turskom pjevačicom Sezen Aksu na njenom albumu “Düğün ve Cenaze”. Surađivao je i s poljskom pjevačicom Kajom, s kojom je 2000. snimio album “Kayah i Bregović”, koji je ostvario velik uspjeh u Poljskoj. Surađivao je i s Iggyjem Popom, Cesariom Evorom, Georgeom Dalarasom, Krzysztofom Krawczykom, te Ofrom Hazom.
1998. osnovao je Orkestar za svadbe i sprovode, s kojim svira tradicionalnu narodnu glazbu s cijelog Balkana, svoje skladbe u balkanskom i romskom melosu, te obrade pjesama Bijelog dugmeta. S Orkestrom je najviše nastupao do 2012. diljem cijelog svijeta. Mala verzija orkestra ima deset ljudi, a velika čak do 37. Od 2012. Orkestar broji 9 ljudi u malom sastavu, i 19 u velikom. 2004. napisao je svoju prvu operu “Bregovićeva Karmen sa sretnim završetkom”, koji izvodi njegov orkestar. Opera je premijeru imala u Italiji, a do sad je izvedena više od sto puta. Orkestar je 15. i 16. srpnja 2016. nastupao u New Yorku u Lincoln centru.
Unatoč bogatoj karijeri, Bregović se često suočava s optužbama da je plagijator. Tako je za vrijeme sviranja s Bijelim dugmetom optužen da su mu pjesme zapravo kopija pjesama Chucka Berryja, B. B. Kinga, Van Halena, Jimmyja Pagea, Roda Argenta i mnogih drugih. Optuživali su ga i da je njegov najveći hit, pjesma “Mesečina”, plagijat Šabana Bajramovića. Navodno je i neke tradicionalne dalmatinske pjesme potpisivao kao svoje.
Najveća postignuća
“Kraljica Margot”, film francuskog redatelja Patricea Chéreaua, za koji je Bregović napisao glazbu, dobio je dvije nagrade na filmskom festivalu u Cannesu 1994. godine. Napisao je glazbu i za film Emira Kusturice “Bila jednom jedna zemlja”, koji je 1995. osvojio Zlatnu palmu.
2006. godine tadašnji gradonačelnik Tirane, a danas premijer Albanije, Edi Rama, udijelio mu je ključeve grada prilikom posjeta Albaniji.
Autor: M.M.
Odgovori