Život Frane Supila može se opisati kroz idealistički svjetonazor koji uvelike podsjeća na živote tragičnih junaka u romantizmu. Frano Supilo je težio životu po vlastitim idealima, u stalnoj borbi s društvenim i konvencionalnim normama. Djelovao je u raznim krugovima, ali u povijesti je ostao zapamćen kao novinar, političar i publicist. Svojim idejama je nastojao promijeniti političku struju koja je u to vrijeme bila aktivna u Hrvatskoj. Njegovo ime se veže za poznati hrvatski časopis “Crvena hrvatska” u kojem je bio glavni urednik.
Da je svoj život dao za svoje ideale svjedoči i činjenica da je zbog političke situacije koja je snašla Hrvatsku,pretrpio živčani slom i umro u londonskoj umobolnici na mjestu današnjeg Imperijalnog ratnog muzeja Velike Britanije, 25. rujna 1917. godine.
Obrazovanje
Školovao se u Dubrovniku i već kao tinejdžer je pokazao izniman interes i talent za političku situaciju u Hrvatskoj. Bio je dio skupine koji su težili u tome da se njihov glas čuje, premda su još uvijek u srednjoj školi. Tako je sudjelovao u prosvjedu protiv austrijske političke ideologije u Dubrovniku, ali i u Hrvatskoj.
Želio se baviti pomorstvom, ali u to vrijeme prestižna pomorska škola zahtjeva veće novčane izdatke i zbog financijske situacije napušta pomorsku školi i upisuje trogodišnju poljoprivrednu školu.
Nakon završene poljoprivredne škole u Gružu (dio Dubrovnika), počinje raditi kao učitelj, prefekt, koji je nadzirao ostale učenike u njihovom radu. Obavljao je svoj posao putujući u okolna mjesta, ali ga to zanimanje nije ispunjavalo pa ubrzo ulazi u ozbiljnije političke vode.
Privatni život
Frano Supilo rodio se 30. studenog 1870. godine u zapadnom dijelu konavoske obale, gradiću Cavtatu. Dolazi iz mnogobrojne težačke obitelji. Otac, Ivo, bavio se zidarstvom i podrijetlom je iz Uskoplja, a majka Mara iz Oboda kod Cavtata. Zbog financijske situacije i slabe potražnje za zanimanjem zidara u Cavtatu, obitelj se seli u Dubrovnik u potrazi za boljim životom.
Frano Supilo je jedan od onih ljudi koji su cijeli predani svojim težnjama i idealima. Dao je cijeloga sebe i nije mario za stvari koje su ostvarivali njegovi vršnjaci. Osnivanje obitelji je jedna od tih stvari.
Posao
Nakon završene srednje škole i privremene pozicije prefekta kao nadglednika ostalih učenika, Supilo, nakon što je Srpska stranka pobijedila na izborima za gradsku upravu u Dubrovniku, pokreće časopis “Crvena Hrvatska” u kojemu svojim argumentima i temeljem hrvatskog narodnog i državnog prava zagovara ideju povezivanja Dalmacije s Hrvatskom.
Inspiraciju za naziv časopisa je pronašao u Ljetopisu popa Dukljanina u kojemu se južna Dalmacija naziva Crvenom Hrvatskom. Njegov trud je urodio plodom i 7. veljače 1891. godine, časopis počinje izlaziti u Dubrovniku.
Kako je u to vrijeme bio pristaša Starčevićeve Stranke prava u prvom broju prilaže skicu za časopis koja se temeljila upravo na osnovnim idejama Starčevićeve stranke.
Časopis je bio aktivan sve do 1898. godine. Nakon toga Supilo pokreće na Sušaku “Novi list”, ali zbog nepredviđenih problema 1891. odlazi u Rijeku, gdje je zakon o tiskovinama otvoreniji nego u banskoj Hrvatskoj, i postaje urednikom časopisa “Novi list”.
U Rijeci Supilo okreće novi list u političkom djelovanju i formira politiku novog kursa. Imao je ideju koja je uvelike utjecala na političke prilike u Hrvatskoj. On teži u ujedinjavanju hrvatskih zemalja sa svim politikama južnoslavenskih naroda.
Kroz povijest se uz Franu Supilu najčešće veže ime Ante Trumbića. Oni su idejni začetnici Riječke rezolucije koja je bila potpisana 3. listopada 1905. godine u Rijeci. Temeljna ideja rezolucije je ujedinjenje hrvatskih zemalja u Monarhiji, ali i suprotstavljanje germanizaciji, koja je u to vrijeme uzimala sve više maha, posebno na hrvatskom području.
Kada se Frano Supilo spominje u političkom kontekstu nezaobilazan je termin Hrvatsko-srpske kolacije, kojoj je i idejni začetnik. Može se reći da je napravio povijesni preokret u prihvaćanju Hrvata, Srba, a kasnije i Slovenaca, kao troimenog naroda. To je nacionalni unitarizam, tj. težnja za jedinstvenom i centraliziranom vlašću, što znači da se izlazi iz okvira narodnosti i nacije, a ulazi u okvire jednog jugoslavenskog naroda s različitim imenima.
U tom trenutku, prvi put u povijesti, Srbi su priznati kao pravni politički narod u Hrvatskoj. U suštini on se zalagao za ujedinjenjem svih Južnih Slavena u jednu državu. Supilo se na donkihotski način zauzeo u pregovorima s mađarskim i talijanskim političarima u Austro-Ugarskoj monarhiji. Težio je demokratizaciji monarhije po kojoj bi svi narodi unutar nje imali ista prava, ali mu to nije uspjelo jer su pojedine političke elite provodile talijanski i mađarski imperijalizam.
U svojim idejama je težio da Hrvatska, u borbi za ujedinjenjem, bude na čelu naroda Južnih Slavena, dok su Srbi, s druge strane, tražili usklađivanje hrvatske politike sa srpskom. Kako je u početku zagovarao ideje Hrvatsko-srpske koalicije, tako je sada započeo borbu protiv ujedinjenja i samostalnost Hrvatske.
Režim bana Pavla Raucha se zalagao da na vlast dođu mađaroni, koji bi se suprotstavili Hrvatsko-srpskoj koaliciji. Nastojali su svrgnuti Supila s vlasti na sve moguće načine. Kasnije se pokazalo da su optužbe iznesene u javnosti, protiv Supila, utemeljene na krivotvorenim dokumentima.
Supilo svojevoljno napušta koaliciju i s Trumbićem pokreće akciju za ujedinjenjem Hrvata, Srba, Slovenaca sa Srbijom i Crnom Gorom. Sudjeluju u tzv. Jugoslavenskom odboru. Zbog ideje ujedinjenja došao je u sukob sa srbijanskim predsjednikom Nikolom Pašićem, koji je realizirao svoje ideje o Velikoj Srbiji. Nedugo nakon toga napušta odbor i odlazi u London kako bi nastavio svoju ideju s utjecajnijim silama.
Hrvatska se našla u nepovoljnim političkim prilikama između talijanskog i srpskog imperijalizma. Supilo je cijelu novonastalu situaciju uzeo previše osobno i pretrpio jači živčani slom i nedugo nakon toga umire u umobolnici u Londonu.
Najveća postignuća
Za Supila se može reći da je cijeli njegov život jedan veliki uspjeh, iako na kraju ipak nije završilo u njegovu korist. Ostavio je veliki trag u starijoj i novijoj hrvatskoj politici.
S velikim žarom se zalagao u realizaciju svojih ideja, ustrajao je sve dok mu razum više nije mogao podnijeti pritisak zbog političkih prilika.
Vrijedi istaknuti da je 1906. godine postao član Hrvatskog sabora.
Autor: A.P.
Odgovori