Franjo Kuharić je bio hrvatski kardinal (od 1983. godine) i zagrebački nadbiskup (od 1970. godine). Za vrijeme komunističke vlasti bio je moralni autoritet hrvatskog naroda i katolika Jugoslavije uopće. U vrijeme domovinskog rata isticao se pozivima na praštanje neprijatelju jer ovaj kardinal ni u najtežim trenucima nikada nije odstupao od moralnih principa na kojima je odgojen kao dječak u pobožnoj obitelji. U Domovinskom ratu posjećivao je stradalnike, izbjeglice i prognanike. Postao je prvim predsjednikom prve Hrvatske biskupske konferencije i pripala mu je čast da ugosti papu Ivana Pavla II. na hrvatskom tlu, prigodom prvog papina dolaska u Hrvatsku. Kuharić nosi naziv sluga Božji, a 2012. pokrenut je postupak za Kuharićevo proglašenje blaženim.
Obrazovanje
Franjo Kuharić je osnovnu školu završio u Pribiću, a maturirao je 10.06.1939. kao pitomac Nadbiskupskog dječačkog sjemeništa na Šalati u Zagrebu u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji.
Studij teologije upisao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje je diplomirao 1945. godine.
Počasni doktorat Zagrebačkog sveučilišta je dobio 1970.
Privatni život
Kardinal Franjo Kuharić rođen je 15.4.1919. godine u Gornjem Pribiću, u filijali župe Pribić kraj Jastrebarskog, u ratarskoj obitelji. Bio je trinaesto i najmlađe dijete roditelja Ivana i Ane rođene Blažić. Još kao učenik i student odlikovao se svojim literarnim sastavima.
Bio je duboki mislilac i propovjednik, čovjek bez trunke mržnje, koji je uvijek držao duge propovijedi, a narod ga je rado slušao jer je propovijedao čitavim svojim bićem.
Umro je 11.3.2002. godine u Zagrebu.
Posao
Franju Kuharića je 15.7.1945. godine za svećenika zaredio nadbiskup Alojzije Stepinac. Službu kapelana vršio je u župi Radoboj u Hrvatskom Zagorju, a potom je dekretom nadbiskupa Stepinca imenovan upraviteljem župe Rakov Potok i Pavučnjak.
Kad je 12.9.1946. godine bio ubijen župnik susjedne župe Sv. Martina pod Okićem, Pavao Bedenik, Franji Kuhariću je bila povjerena na upravu i ta župa kojom je upravljao iz Rakovog Potoka.
Samo pukim slučajem izbjegao je 22.2.1947. godine planirano ubojstvo. Atentat na njega je bio organiziran i godinu dana kasnije u Jakovlju. U razdoblju najžešćih progona svećenika, da bi mogao ostati među svojim vjernicima, noću je spavao u privatnim kućama, dok se nije nastanio kod obitelji Razum gdje je ostao do 1955. godine. Nakon napada na župnika župe Okićka sv. Marija 1950. godine Lovru Galića, Franjo Kuharić je i tom župom upravljao oko 2 godine.
U jesen 1957. godine Kuharića je zagrebački nadbiskup Franjo Šeper postavio za župnika u Samoboru. Tu je ostao do 16.2.1964. godine kada je imenovan za pomoćnog zagrebačkog biskupa i za naslovnog biskupa od Mete, bulom pape Pavla IV. Nadbiskup Franjo Šeper za biskupa ga je posvetio u zagrebačkoj prvostolnici, 3.5.1964. godine.
Nakon odlaska kardinala Franje Šepera u Rim, 20.8.1969. godine, Franjo Kuharić je bio imenovan apostolskim administratorom Zagrebačke nadbiskupije, a bulom pape Pavla VI, od 16.6.1970. godine imenovan je zagrebačkim nadbiskupom. Od jeseni te iste godine izabran je za predsjednika Biskupske konferencije tadašnje Jugoslavije. Na konzistoriju 2.2.1983. godine, papa Ivan Pavao II. imenovao ga je kardinalom. Također, kao kardinal, postao je član vatikanske Kongregacije za kler, Kongregacije za bogoštovlje, Rimske komisije Sv. Ćirila i Metoda i Vijeća za javne poslove Svete Stolice.
Često je obilazio hrvatske katoličke misije i župe izvan domovine. Odlazio je i na razne velike vjerske svečanosti u BiH, Vojvodinu i na Kosovo te na hrvatska hodočašća u inozemstvu i na velike svečanosti drugih naroda.
U Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti primljen je 1994. godine.
Umirovljen je 5.7.1997., a službu nadbiskupa je predao Josipu Bozaniću u listopadu 1997 godine.
Najveća postignuća
Franjo Kuharić je još za vrijeme Jugoslavije 1989. godine osnovao Središnji odbor Caritasa koji je 1993. godine postao hrvatski Caritas.
Za Hrvatsku je lobirao na svojim inozemnim putovanjima, u Vatikanu i u razgovorima s brojnim stranim veleposlanicima i političarima koji su ga često posjećivali. Kuharić je u ratnom vihoru stalno pozivao na mir, razgovore, opraštanje, suživot i toleranciju, stoga se više puta susreo s predstavnicima Islamske vjerske zajednice, pravoslavnim i evangeličkim biskupima kako bi uputili poziv za mir i praštanje.
Kao promotor katoličkih medija podupirao je izdavačku kuću Kršćanska sadašnjost. Za njegova je vremena pokrenuta IKA, Radio Marija i Hrvatski katolički radio. Sam je davao brojne intervjue za HRT, a posebno za Radio Sljeme. Još za njegova života objavljeno je više knjiga s njegovim govorima i propovijedima.
Za njegova su vremena održane velike crkvene manifestacije: Međunarodni marijanski i mariološki kongres, Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata, euharistijski kongresi.
Autor: D.G.
Odgovori