Filip Zubčić je hrvatski alpski skijaš koji je član hrvatske A reprezentacije od sezone 2013/2014. Do odličnih rezultata i mjesta u A reprezentaciji je došao kroz rad i razvoj u skijaškom klubu Končar. Kao član hrvatske najbolje vrste je nastupao na Olimpijskim igrama u Sočiju i na utrkama Europskog i Svjetskog kupa.
Obrazovanje
Pohađao je dopisnu školu, a najgori predmet mu je bio kemija.
Privatni život
Rođen je 27.1.1993. godine u Zagrebu, u obitelji Jasne i Tomislava Zubčića. Majka Jasna je Filipa još kao petogodišnjaka naučila skijati u Nassfeldu i na Sljemenu. Osamdesetih se i ona sama aktivno natjecala, a i Filip je kasnije poželio nastupati na nekoj utrci. Vrlo brzo se počeo penjati na postolja s dečkima koji su bili stariji i za glavu veći od njega te je shvatio da će biti skijaš kad odraste. Njegova sestra Tamara je također skijašica.
Nakon napornih treninga se najčešće opušta u društvu prijatelja, a opuštaju ga i duge šetnje šumom na kojima ga vjerno prati pas kojeg je udomio kao dijete.
Posao
Filip je skijati počeo u skijaškom klubu Končar, a od tada pa do danas ga prati trener Marko Šuman. Već u prvoj sezoni nastupanja za A reprezentaciju je napravio velike rezultate, a u premijernom nastupu u Garmisch-Partenkirchenu se plasirao među 20 najboljih slalomaša. Veliku senzaciju je napravio u talijanskoj Alta Badiji gdje je sa startnim brojem 64 došao do 7. mjesta i tako se našao među 30 najboljih veleslalomaša svijeta.
U sezoni 2013/2014 je 16 puta nastupao u svjetskom kupu, a najbolje rezultate je napravio u Areu gdje je došao do prvih bodova i završio na 25. mjestu u veleslalomu. U slalomu na Sljemenu je bio 15., u veleslalomu u Adelbodenu 28., a u Kranjskoj Gori 20. Svi ti rezultati su mu osigurali finale veleslaloma u Meribelu, u Francuskoj gdje je završio na 18. mjestu što je bilo njegov drugi najbolji veleslalomski rezultat sezone.
2013. godine je nastupao na Svjetskom prvenstvu u Schladmingu i završio na 28. mjestu u veleslalomu, a slalomsku vožnju nije završio. S tog prvenstva je ostao upamćen njegov nastup u ekipnoj utrci prilikom kojeg je pao i u tom padu pokupio Felixa Neureuthera.
Na Olimpijskim igrama je prvi put nastupio 2014. godine kada je nastupio u veleslalomu, ali nije došao do cilja u prvoj vožnji. Do sezone 2015/2016 najbolje rezultate je bilježio u Europskom kupu u kojemu je do tada nastupio 43 puta i četiri puta se plasirao u 10 najboljih.
Na otvaranju sezone u Söldenu 2015. godine, Filip je završio na 12. mjestu i za sekundu je bio brži od Aksela Lunda Svindala, dok je 2014. u drugoj vožnji u Alta Badiji bio brži od Marcela Hirschera i Teda Ligetyja. Na slalomu u Kranjskoj Gori 2016. godine završio je na 24. mjestu što mu nije donijelo odlazak na finale Svjetskog kupa u St. Moritzu i plasman među 25 najboljih slalomaša svijeta.
U prosincu 2017. godine je ostvario sjajan nastup u američkom Beaver Creeku gdje je zauzeo osmo mjestu na veleslalomu Svjetskog kupa i dokazao da je upravo on najveća hrvatska nada za Zimske olimpijske igre u Pyeongchangu 2018.
Filip priznaje da je praznovjeran kada su natjecanja u pitanju i da ima neke svoje rituale o kojima ne voli govoriti. Prije utrke se opušta razgovorom, a kada dođe na start potpuno se usredotoči na utrku. Zbog bolesti je morao odustati od nastupa na devetom izdanju muškog slaloma za Svjetski kup na Sljemenu 2018. godine.
Najveća postignuća
Na veleslalomu u Alta Badiji je 2013. godine završio na sedmom mjestu i tako ostvario najbolji rezultat karijere. Uzlet je doživio u sezoni 2014/2015 kada je zabljesnuo na nastupima u Areu i Alta Badiji i oči skijaškog svijeta okrenuo prema sebi. Odličnim vožnjama je pokazao kvalitetu i zavidnu tehniku te potvrdio hladnu glavu onda kada je to najvažnije.
2016. godine je proglašen najuspješnijim alpskim skijašem od strane Hrvatskog skijaškog saveza.
2017. godine se po drugi put u karijeri se plasirao među deset najboljih veleslalomaša i ostvario drugi najbolji rezultat nakon Alta Badije.
Autor: A.V.
Odgovori