Faust Vrančić jedan je od najpoznatijih hrvatskih izumitelja kojeg s pravom zovu “hrvatski Da Vinci”. Njegov najpoznatiji izum do danas je ostao “Leteći čovjek” ili Homo volans, kojim je predstavljena prva konstrukcija padobrana, najsličnijeg onom koji se i danas koristi. Vraničić je, osim što je bio značajan izumitelj, bio i inženjer, jezikoslovac, polihistor, svećenik, a zatim i biskup te diplomat.
Obrazovanje
Faust Vračić počeo se školovati kod svog strica Antuna Vrančića, uglednog hrvatskog patricija, koji je bio nadbiskup, kasnije i kardinal, te diplomat i pisac. Antun je veoma utjecao na Fausta Vrančića ne samo što se tiče obrazovanja, već i pogleda na svijet. Antun Vrančić nije samo učio Fausta, on ga je i odgajao. Sa 17 (ili 18) godina poslao je Fausta u Padovu na studij, a zatim i u Veneciju. Fausta je zanimala filozofija s jedne strane, a s druge matematika i fizika. Studirao je pravo i filozofiju. Iako se nakon studija Vrančić vratio u Šibenik, vrlo brzo je ponovo otišao stricu u Ugarsku i tamo započeo svoj znanstveni rad. 1579. godine počeo je sa studijem tehnike i prirodnih znanosti, a 1600. godine Vrančić se zaredio.
Privatni život
Vrančić je rođen 1. siječnja 1551. godine u Šibeniku, u uglednoj obitelji koja se u Šibeniku nastanila još u 14. stoljeću. Nakon završenih studija se oženio, a nakon smrti svoje žene, koja je veoma rano umrla, odlučio se zarediti. Kao biskup se veoma borio protiv reformacije Crkve, zbog čega se odrekao biskupske časti. Nakon što je ušao u red barnabita počeo se predanije baviti istraživanima i jezikom. Dok je radio na svojoj knjizi o strojevima, bio je povlašten i od francuskog kralja Luja XII. i toskanskog vojvode de’Medicija. Ali tada je Vrančić teško obolio. Želio je umrijeti u rodnom mjestu, pa je preko Venecije krenuo je prema domovini, na žalost, upravo je u Veneciji i preminuo. Pokopan je u Prvić Luci na otoku Prviću u šibenskom arhipelagu, u crkvi sv. Marije od Milosti.
Posao
Kada je Vrančić počeo sa svojim studijem prirodoslovlja i tehnike 1579. godine, istovremeno je postavljen za upravitelja biskupskih dobara u Ugarskoj. 1581. godine postao je tajnik Rudolfa II, rimsko-njemačkog cara i kralja Hrvatske i Ugarske. Na dvoru se Vrančić družio s mnogim značajnim znanstvenicima tog vremena, koji su uvelike utjecali i na njegov znanstveni rad. Nakon što se vratio u Šibenik i nakon zaređenja, imenovan je biskupom i postao kraljev tajnik. 1605. godine Vrančić je napustio državnu službu i otišao u red barnabita u Kongregaciji sv. Pavla u Rimu. Tada se počeo predanije baviti svojim znanstvenim i istraživačkim radom, te jezikom i pisanjem.
Najveća dostignuća
Danas je Faust Vrančić najpoznatiji upravo po svojim izumima. Imao je knjigu crteža svojih, ali i tuđih izuma, s njihovim detaljnim opisima. Ta knjiga tiskana je u dva izdanja. Prva je bila “Novi strojevi Fausta Vrančića”, izdana u Firenci 1595. godine, a druga knjiga “Novi strojevi Fausta Vrančića Šibenčanina”, tiskana 1615. ili 1616. godine. Od mnogih izuma prikazanih u tim knjigama, najpoznatiji je njegov izum “Leteći čovjek” ili na latinskom Homo volans. On predstavlja čovjeka koji pada s pravokutnim padobranom. Smatra se da je to prvi izum padobrana, toliko sličan onome koje se pripisuje Leonardu da Vinciju, da postoje sumnje da je to isti izum koji se da Vinciju krivo pripisuje jer je zapravo Vrančićev izum. Vrančić je navodno isprobao taj padobran skokom s jednog tornja u Veneciji.
Osim ovog, važni Vrančićevi izumi bili su i mlin s pomičnim krovom, magareći mlin te mlin koji na umjetnom jezeru iskorištava plimu i oseku, čija se inačica i danas koristi za pogon jedne elektrane na Atlantiku. Vrančić je detaljno opisao i konstrukciju visećeg mosta, koji će prvi put biti sagrađen gotovo tristo godina kasnije. Imao je nacrt za žičaru te još mnogo drugih konstrukcija koje su danas dio naših tehnologija. Posljednje dvije knjige koje su sadržavale njegove izume i konstrukcije su “Machinae novae” (“Novi strojevi”) i “Logica nova“.
Ali osim znanstvenim radom, Vrančić se uvelike bavio i jezikom. 1595. godine izdao je petojezični rječnik pod nazivom “Rječnik pet najplemenitijih jezika Europe”, koje su sadržavale riječi na latinskom, talijanskom, njemačkom, dalmatinskom i mađarskom jeziku. Pod dalmatinskim jezikom smatrao se slavenski. Deset godina kasnije ovaj rječnik će u novom izdanju biti proširen. Dodani su mu još češki i poljski jezik, pa je nazvan “Rječnikom sedam različitih jezika”.
Jedno od najvažnijih djela Fausta Vrančića za hrvatsko jezikoslovlje bila je njegova knjiga “Život nikoliko izabranih divic”, izdana 1606. godine u Rimu. Ova knjiga izdana je na Vrančićevom materinjem jeziku, koje on naziva “dalmatinskim”. Ovo je značajno jer su se tada malo koje knjige tiskale, a da nisu bile na latinskom jeziku. U ovoj knjizi Vrančić je i kratko opisao slavenske jezike.
Iako je Vrančić dugo godina u Hrvatskoj bio gotovo pa zaboravljen kao utjecajan znanstvenik i jezikoslovac, danas se sve više značaja pridaje njegovom liku i djelu. 1969. godine njegov je lik ugrađen u rektorski lanac zagrebačkog sveučilišta, a 1992. godine ustanovljena je Državna nagrada Faust Vrančić koja se dodjeljuje za oblast tehničke kulture.
Odgovori