Ela Peroci

Ela Peroci poznata je slovenska književnica, rođena 11.2.1922. godine u Rogaškoj Slatini, blizu mjesta Sveti Križ. Školovala se i završila studij pedagogije, a kasnije je radila kao učiteljica. Napisala je mnoge priče za djecu i postala poznata autorica te primila mnoge nagrade. Umrla je 2001. godine u Ljubljani.

Obrazovanje

Ela Peroci je od malena htjela postati učiteljica, a školovanje je morala prekidati zbog Drugog svjetskog rata. Tijekom rata radila je kao tekstilna radnica u Kočevju. Nakon rata opet je nastavila sa školovanjem i završila Filozofski fakultet u Ljubljani, smjer pedagogiju.

Privatni život

Osim informacija o obrazovanju, o Elinom obiteljskom životu ima jako malo informacija. Jednom je izjavila da s djecom dolazi i novi svijet, a inspiraciju je većinom crpila iz svoje obitelji.

Posao

Nedugo nakon završetka studija počela je raditi kao učiteljica i to u Domu za invalidnu omladinu u Kamniku. Tijekom ovog posla uvidjela je mnoge probleme u životu djece i tako objavila članak koji je odjeknuo u javnosti.

Nakon potresnog članka koji se pojavio, Ela je počela surađivati s urednicima u časopisima “Ciciban” i “Pionir”. Jedno vrijeme je radila kao novinarka, ali i kao suradnik na Radio-televiziji u Ljubljani, većinom u redakciji o školama. Od 1955. godine do 1962. godine radila kao članica uredništva “Mladog svijeta”, nakon toga je do 1978. godine radila kao urednica mladih i obrazovanih na Radio Sloveniji.

Nakon odjeka članka fokusirala se na pisanje priča i nakon nekog vremena postala je poznata autorica. Prva zbirka pod nazivom “Djeco, laku noć” ili pod novijim nazivom “Priče za laku noć” prvi puta je objavljena 1964. godine te je odmah stekla popularnost i smatra se klasikom slovenske dječje književnosti.

Njezine priče su napisane jasno i jednostavno, upotrebljavala je neke detalje iz dječjeg života. Priče se mogu pripovijedati djeci od najranije dobi kada već počinju razumjeti pa nadalje, sve su priče pisane štampanim slovima i tako su prikladne za one koji tek počinju učiti čitanje i pisanje. U svakoj priči obraća se djeci kako se trebaju ponašati. Na primjer u priči “Ja imam, ti nemaš” govori kako se djeca međusobno trebaju uvažavati i kako postoje siromašna djeca kojima se ne smiju rugati ili se pak hvaliti stvarima jer one nisu važne kao osjećaji ljubavi, dobrote ili pak poštenja.

Njene knjige za djecu i mlade prevedene su na mnogo stranih jezika. Najpoznatije priče koje je napisala su: “Maca papučarica” (“Muca copatarica”), “Djeco, laku noć” tj. “Priče za laku noć”, “Zvončići zvone”, “Moj kišobrančić – moj balončić”, “Ja imam, ti nemaš”, “Baka plete rukavice” i tako dalje.

Osim priča objavljivala je i slikovnice, a sve se prevodilo na jugoslavenske jezike, među njima hrvatski, ali čak i na kineski. “Djeco, laku noć” je obvezna literatura koja se čita i u Hrvatskoj, a sastoji se od tri priče za djecu – “Maca Papučarica”, “Moj kišobran može biti balon” i “Ja imam ti nemaš”. Sve tri priče, a i ostatak njenih djela govore vedrinom, uvjerljivo, jednostavno i što je najvažnije priče su kratke tako da djeci ne dosade.

Autorica čitatelje uvijek drži između sna i jave, tako da ih možemo zvati bajkama, ali to ipak nisu zbog realističnih događanja iz svakodnevnog života.

Najveća postignuća

Ela Peroci u dječju književnost unijela je mnoge nove teme poput života na selu. Većina priča djeluju realistično, a ostale fantastično. “Maca papučarica” je slikovnica koja je čak doživjela i lutkarsku predstavu. Ela je objavila dvije zbirke pjesama “Rišem dan” i “Ko živim”.

Za kraj vrijedno je spomenuti dva poznata citata Ele Peroci koja poručuje svojim čitateljima.

“Htjela bih mladim čitateljima dokazati da svaki njihov dan može biti lijep, da svatko među njima može doživjeti bajku. A djeca su mi nebrojeno puta potvrdila da upravo to žele.”

“…Ako bajke odražavaju temeljne uzroke života i ljudskih odnosa – utoliko smo svi mi junaci bajke.”

Za svoj rad dobila je Levstikovu nagradu (1955., 1956.), Prešerenovu nagradu (1971.), u Hrvatskoj je za ilustraciju slikovnice “Mace Papučarice”, Ele Peroci – Marsela Hajdinjak dobila nagradu “Grigor Vitez” 2014. godine.

Njezine priče bile su kandidirane za Andersen nagrade, a dva puta su osvojile diplomu od Međunarodnog odbora za književnosti za djecu i mlade (IBBY).

Autor: A.Ž.

Ako ste u tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod biografije. Ako želite da objavimo biografiju koje još nema na stranici, pošaljite nam e-mail na adresu [email protected]
loading...

Komentiraj

*