Đuro Gavrilović

Đuro Gavrilović je vlasnik mesne industrije “Gavrilović”, najjače mesne industrije u Hrvatskoj čije su paštete i zimska salama poznate i van granica Hrvatske. 1998. godine je proglašen menadžerom godine. Do odlaska u mirovinu 2011. godine bio je jedini vlasnik tvrtke, predsjednik Nadzornog odbora i apsolutna vlast u tvrtki.

Obrazovanje

Gavrilović je studirao naftno rudarstvo na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu, ali nikad nije diplomirao.

Privatni život

Rođen je u Zagrebu 1940. godine. Nakon Drugog svjetskog rata sva imovina obitelji Gavrilović je bila nacionalizirana, a Đurin otac je zbog navodne suradnje s neprijateljem bio osuđen na doživotni zatvor u Staroj Gradiški. Dvije godine nakon toga je najprije premješten u Zaprešić, a nakon toga u Vrbovec gdje je pokrenuo proizvodnju mesnih konzervi za koje je u SSSR-u dobio priznanje.

Nekoliko godina nakon što je Đurin otac pomilovan, njih dvojica 1957. godine ilegalno odlaze u Austriju. Đuri je tad bilo 16 godina, a granicu su uspjeli prijeći tek iz trećeg pokušaja, skriveni među stajskim gnojivom u kamionu koji je imao dvostruko dno.

U Austriji je odslužio vojni rok, bio je zadužen za testiranje novih oklopnih vozila u tenkovskoj jedinici. Njegova majka je tek nekoliko godina kasnije preko Crvenog križa dobila dozvolu da ih posjeti u Austriji i kada je stigla nije mogla prepoznati sina iako je bilo prošlo samo tri godine od njihovog zadnjeg susreta.

Oženjen je i ima jednog sina. Suprugu Gretu je upoznao na proslavi državnog praznika u austrijskom konzulatu u Zagrebu gdje je ona radila. Već sljedeći dan se preselio k njoj, a godinu dana kasnije su se vjenčali. Njegova supruga je podrijetlom iz bečke obitelji čiji su pripadnici generacijama bili mesari, a udavši se za njega na neki način je nastavila obiteljsku tradiciju. Dala je otkaz u austrijskom konzulatu i postala članica Uprave zadužena za nabavu mesa u “Gavriloviću”.

U slobodno vrijeme uživa u motociklima koje vozi po Dalmaciji i Gorskom kotaru, ali uvijek sam jer supruga ne dijeli njegovu ljubav prema njima. Ljubav prema motociklima je naslijedio od oca koji je prije Drugog svjetskog rata bio prvi među sportskim motociklistima u Hrvatskoj. Osim motociklizma voli i jedrenje. Prvu jedrilicu je dobio kompenzacijom s jednom tvrtkom koja nije mogla platiti njihovo meso, a kasnije je u Bakru dao izraditi vrhunsku regatnu jedrilicu od karbona koja je tada bila prva takva u Hrvatskoj.

Posao

Nakon odlaska u Austriju Đuro i njegov otac su se zaposlili u tvornici u kojoj u opet proizvodili mesne konzerve. U Hrvatsku su se vratili 1965. godine, otac je postao tehnički direktor u Gavriloviću koji je bio nekad bio u njegovom vlasništvu, a Đuro je u uredu Trgovinske komore Austrije od 1985. do 1991. radio kao zamjenik trgovačkog atašea.

1991. godine za 3,3 milijuna njemačkih maraka kupuje tvrtku Gavrilović koja je u to vrijeme bila pod okupacijom i u stečaju. U posjed tvornice su ušli nakon “Oluje”, 1995. godine, a dvije godine su bile potrebne da pokrenu tvrtku. Postojali su određeni problemi s vlasništvom ali Đuri je pomogla činjenica da je imao austrijsko državljanstvo i utjecajne prijatelje među europskom političkom elitom. Tvornicu je kupio kao austrijski državljanin na javnom natječaju pa je njegovo ulaganje kao strana investicija bilo zaštićeno međudržavnim ugovorima.

Postoji i druga strana priče o preuzimanju tvornice “Gavrilović”. Udruga bivših djelatnika Gavrilovića tvrdi da su opljačkani i izbačeni na ulicu, a sve je počelo kad se Gavrilović vratio iz Austrije i zatražio povrat tvornice 1991. godine. Tvrde da postoji ugovor prema kojemu je vidljivo da je Gavrilović stariji za tu tvornicu bio isplaćen 1967. godine nakon čega se odrekao recepture i brenda te otišao u Beč. Članovi udruge su tadašnjem ministru Slavku Liniću dostavili dokumente kojima potvrđuju svoje tvrdnje ali ministar ništa nije poduzeo.

2003. godine Đuro preuzima lanac trgovina Diona koji je bio u stečaju i više od desetljeća, prvo s partnerima, a zatim i samostalno upravlja poslovanjem Dione. 2013. godine u sklopu restrukturiranja maloprodaje, prodaje paket po paket trgovina tvrtkama Ribola i Gavranović. Njegova tvrtka je 2010. godine preuzela McDonald’sove restorane u Hrvatskoj.

Točno 20 godina nakon što je tvrtku vratio obitelji, Đuro Gavrilović je 2011. godine napustio poziciju predsjednika Nadzornog odbora i povukao se u mirovinu.

Uskok je protiv njega 2016. godine podignuo optužnicu prema kojoj ga se tereti za ratno profiterstvo.

Na Uskokovim internetskim stranicama je objavljeno da se Gavrilovića sumnjiči za zlouporabu položaja i poticanje na nezakonite radnje. Uskok smatra da je Gavrilović od studenog 1991. godine do konca listopada 1992. godine iskoristio otežano funkcioniranje državnih tijela za vrijeme Domovinskog rata s namjerom da na štetu države dođe do vlasništva nad nekoliko tvrtki u stečaju, vrijednih 67 milijuna njemačkih maraka. Na suđenju koje je započelo 17.5.2017. godine izjasnio se da nije kriv.

Najveća postignuća

Đuro Gavrilović je od tvornice u stečaju stvorio najjaču mesnu industriju u Hrvatskoj koja svoje proizvode plasira u Australiju, Bosnu i Hercegovinu, Japan, Rusiju, SAD, Sloveniju i Švicarsku.

loading...

Autor: A.V.

Ako ste u tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod biografije. Ako želite da objavimo biografiju koje još nema na stranici, pošaljite nam e-mail na adresu [email protected]

Komentiraj

*