Drago Štambuk

Drago Štambuk je hrvatski liječnik s pjesničkom i diplomatskom karijerom. Kao veleposlanik Republike Hrvatske je radio u Indiji, Egiptu, Južnoj Koreji, Japanu i Brazilu. U diplomatskim krugovima o njemu se govori kao o jednom od najaktivnijih veleposlanika, o čemu svjedoče i njegovi brojni kontakti. Član je Hrvatskog liječničkog zbora, General Medical Councila, Društva hrvatskih književnika, engleskog, hrvatskog i japanskog PEN-a (međunarodnog udruženja književnika: pjesnika, esejista i pisaca).

Obrazovanje

Prva četiri razreda pučke škole je pohađao u Selcima na otoku Braču, a ostale u Splitu. 1969. godine je završio gimnaziju Vladimir Nazor u Splitu, a 1974. je kao najbolji student završio Medicinski fakultet u Zagrebu.

U Kliničkom bolničkom centru u Zagrebu je specijalizirao internu medicinu i subspecijalizirao gastroenterologiju i hepatologiju.

Privatni život

Rođen je 20.9. 1950. godine među ruševinama, u sačuvanom dijelu obiteljske Palače Štambuk u Selcima na otoku Braču.

Zahvaljujući veleposlaničkoj službi upoznao je brojne poznate osobe poput princeze Diane, Majke Terezije, Dalaj lame, Margaret Thatcher, japanske carske obitelji, književnika Doris Lessing i Raymonda Carvera i drugih, a s mnogima od njih je postao prijatelj.

Druženje s MajkomTerezijom smatra jednim od najosobitijih dijelova svoga života. Bio je jedini od javnih dužnosnika koji je na pogrebu trebao održati govor i sudjelovao je u privatnom dijelu njezina pogreba uz sestre, svećenike i manji broj svjetovnih lica.

Osim Majke Terezije, upoznao je i Dalaj lamu s kojim je postao prijatelj. Ističe kako je nakon privatnih sastanaka s njim uvijek odlazio ispunjen nadom i voljom za trajnim zalaganjem na putu za opće dobro.

Posao

1983. godine je dobio stipendiju i odlazi u London, u The Royal Free Hospital koja je u to vrijeme bila najbolji medicinski centar za bolesti jetre. Otprilike u isto vrijeme kada je počeo raditi u Londonu pojavio se AIDS pa se uskoro počeo baviti i zaraznim bolestima. U jednom od prvih ekskluzivnih centara za AIDS, Kobler centru koji je otvorila princeza Diana, radio je na jednom od najznačajnijih svjetskih pokusa s lijekom AZT.

Autor je medicinskih novotvorenica poput ritmodajnik, proširnica ili žilni potporanj i kopnica što je hrvatska zamjena za naziv AIDS, pa je tako uz kineski jezik i hrvatski postao jedini svjetski jezik koji ima naziv za tu bolest na materinskom jeziku.

Kao liječnik je imao priliku često komunicirati s političarima, tako da je upoznao tadašnju premijerku Margaret Thatcher, brojne zastupnike ali i povjesničare. Kada je postalo jasno da će doći do rata u Hrvatskoj, tražio je od britanske politike da se postavi preventivno i spriječi rat ali nije dobio zadovoljavajući odgovor.

U to vrijeme je predsjednik Tuđman odlučio doći u London, a Štambuk mu je pomogao dogovoriti sastanak s Margaret Thatcher, Edwardom Heathom i Michaelom Footom. Na odlasku iz Londona Tuđman mu je predložio da se profesionalno angažira u hrvatskoj diplomaciji, što je on zbog zaokupljenosti medicinskim poslom pristojno odbio. Unatoč tomu, predsjednikovi ljudi su ga neprestano zvali pa je nakon nekog vremena shvatio da nema izbora. Iz tog razloga zna reći da nije on izabrao diplomatski posao, nego je taj posao izabrao njega.

Od 1991. – 1994. godine je bio prvo opunomoćeni predstavnik Republike Hrvatske. Kasnije je bio otpravnik poslova u Veleposlanstvu RH u Velikoj Britaniji i Sjevernoj Irskoj.

U razdoblju od 1995. do 1998. godine je radio kao hrvatski veleposlanik u Republici Indiji. Tijekom boravka tamo postao je blizak s Majkom Terezijom i Dalaj lamom.

Od 1998. do 2000. godine je bio nerezidencijalni veleposlanik u Kuvajtu, Sudanu, Jordanu, Kataru, Jemenu i Libanonu te je radio na uspostavljanju diplomatskih odnosa s Bahreinom, Etiopijom, Omanom, Saudijskom Arabijom, Sirijom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Nakon toga je jedno vrijeme bio načelnik Odjela za kulturu, znanost i obrazovanje Ministarstva Vanjskih poslova RH, a 2006. postaje veleposlanik RH u Republici Koreji. Dužnost veleposlanika je kasnije obavljao u Japanu i Brazilu.

Osim bogate diplomatske, ostvario je i uspješnu pjesničku karijeru. Još od studentskih dana je kontinuirano pisao poeziju, a prve pjesme je objavio u splitskom časopisu “Vidik” 1973. godine. Do sada je tiskao preko 60 knjiga poezije, antologija, jezikoslovnih rječnika, antologija, prijevoda i eseja. Neke od njegovih poznatijih knjiga su “Croatiam aeternam”, “Meu namin”, “Snijeg za Ehnatona”, “Vapnena trupla”, “Od onih kakve crta infantkinja”, “ANTINOY & mangal”, “Brač”, “Incompatible Animals” i “Lomna slika”.

1991. godine je u rodnim Selcima utemeljio jezično-pjesničku smotru “Croatia rediviva ča-kaj-što” koja jednako tretira štokavske, kajkavske i čakavske pjesnike. Utemeljitelj jednog od pjesnika ovjenčava maslinovim vijencem čime on postaje “poeta oliveatus” i njegovi ili njezini stihovi se uklešu u mramornu ploču Zida od poezije.

Štambuk svakih pet godina u “Maslinov vijenac” s nastupnim govorima, osvrtima na smotru i popratnim tekstovima, sabire antologijske stihove ovjenčanih pjesnika. Smotra se temelji na ideji trojstvenosti hrvatskog jezika, koju on naziva zlatnom formulom hrvatskog jezika i promiče ju već tridesetak godina.

Poeziju smatra najemocionalnijom i najsuptilnijom književnom formom. Piše i kratke priče i oglede ali pjesništvo je njegov prvotni način izražavanja.

Najveća postignuća

Drago Štambuk je dobitnik brojnih nacionalnih i međunarodnih priznanja na području mirotvornog djelovanja, umjetnosti i književnosti. Gdje god je obašao diplomatsku službu na osobit način je promicao Republiku Hrvatsku i uvijek je posebno naglašavao podneblje i kraj iz kojeg dolazi. Za vrijeme njegovog mandata u Japanu, broj dolazaka Japanaca u Hrvatsku se povećao za šesnaest puta.

Njegova poezija je prevedena na petnaestak svjetskih jezika, a o njoj su pisali i veliki svjetski književnici – Tess Gallagher, Raymond Carver, Antonio Skarmeta, Stephen Greenblatt, Kazuko Shiraishi i mnogi drugi.

2010. godine je u Osaki osnovao Vladimir Devidé Haiku Award, jedinu međunarodnu književnu nagradu koja nosi ime hrvatskog književnika. Iste godine je dobio Nagradu Splitsko-dalmatinske županije za životno djelo i Povelju za izniman doprinos prožimanju triju hrvatskih jezičnih dionica: ča-kaj-što.

Na natječaju za najljepšu neobjavljenu ljubavnu pjesmu “Zvonimir Golob” u veljači 2017. godine, među pjesmama 347 autora njegova pjesma “Alat bola” je nagrađena Velikom zlatnom plaketom.

Autor: A.V.

Ako ste u tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod biografije. Ako želite da objavimo biografiju koje još nema na stranici, pošaljite nam e-mail na adresu [email protected]
loading...

Komentiraj

*