Damir Hoyka je poznati hrvatski slobodni umjetnik – fotograf u čijem fokusu rada su portreti i osobni kreativni projekti poput edukativnog projekta Fotosofia, gdje svoje znanje i iskustvo dijeli s mladim fotografima. Pohađao je studij umjetničke fotografije u Beču, a 1991. je dobio status slobodnog umjetnika.
Obrazovanje
1988. godine je pohađao studij njemačkoj jezika na Goethe institutu u Münchenu, kako bi mogao studirati u Njemačkoj.
1989. godine je potaknut filozofskim istraživanjima o umjetnosti i samoj fotografiji upisao studij umjetničke fotografije na Visokoj školi za primijenjenu umjetnost u Beču.
Privatni život
Hoyka je rođen 23.4.1967. godine u Brežicama u Sloveniji. Njegovi roditelji su se par dana nakon njegovog rođenja preselili u Zagreb gdje je odrastao. Tijekom srednje škole je crtao stripove dok se nije upoznao s fotografijom, koja mu je kasnije zaokupila svu pažnju. Tvrdi da ne može zamisliti život bez fotoaparata te da nema fotografije, ne bi znao s čim bi se bavio u životu.
2012. godine je postao otac blizanki koje je dobio s partnericom, novinarkom Alenkom Ostrihon, a iz braka s Nevom Kajnih ima stariju kćer Eni.
Posao
Prva ozbiljnija razmišljanja o likovno-umjetničkom izražavanju Damira zaokupljaju početkom 80-ih godina, u vrijeme bavljenja slikanjem i crtanjem. Ubrzo se upoznao s fotografijom kao vrstom likovnog izražaja i otkrio da mu se ipak ona najviše sviđa. 1995. godine je na foto-radionici Hrvatskog fotografskog društva predavao fotografiju.
Jedna od njegovih specijalnosti su portreti, osobito oni slavnih osoba. Hoyka voli čist fotografski izraz, bez nepotrebnih detalja na fotografiji, ali ne preže od primjene bilo kojeg izražajnog sredstva kojim će najbolje vizualizirati svoju ideju.
Vjerujući da velik broj fotopublike intrigiraju pitanja poput zašto postoji fotografija, treba li u njoj odgonetnuti autorovu poruku ili pronaći svoju te što je umjetnička fotografija i na koji se način može koristiti, Hoyka je 1996. godine objavio esej Fotosofia u kojemu je ponudio niz “alata” za izdašnije i učinkovitije korištenje fotografije. Namjera mu je bila s publikom podijeliti njegov pogled na fotografiju, koji mu je kao fotografu i promatraču omogućila istinsko uživanje.
Fotosofia je 2006. godine nadograđena kako bi svima zainteresiranima bilo omogućeno praktično iskustvo profesionalnog života jednog fotografa. Tako je nastao seminar za naprednu fotografiju Fotosofia, na kojem fotografi portretirajući poznate osobe, fotografirajući za klijente te dajući izjave za medije koji objavljuju njihove radove, prolaze kroz sedmodnevno iskustvo fotoprofesionalaca.
Kako seminar ne bi bio ograničen na 15 ljudi godišnje, kako je to u početku bilo, Hoyka je 2008. godine odlučio pokrenuti i fotoportal istog naziva. Fotoportal je zamišljen kao sastajalište svih ljubitelja fotografije, bez obzira fotografiraju li oni sami ili ne jer je fotografija prvenstveno medij za komunikaciju kojim se koristi većina čovječanstva – jedni stvaraju fotografije, a drugi ih vole gledati.
1998. godine je na poziv vlasti grada Mainza sudjelovao u internacionalnom umjetničkom projektu Umjetnost u gradu. Godinu dana kasnije je od strane organizacijskog odbora 5. Međunarodnog projekta likovnih umjetnosti u Grazu pozvan da sudjeluje u projektu “If I don’t get it, I’ll give you no peace”.
2003. godine je u suradnji s austrijskom umjetnicom Thelmom Herzl objavio knjigu fotografija “Metal Dreams”, a 2004. godine samostalnu knjigu fotografija “Celebrity Show”. Iste godine je s ciljem da potakne publiku da preuzme aktivniju ulogu u umjetničkoj komunikaciji pokrenuo ciklus umjetničkih događanja pod nazivom Art4All.
2005. se godine pojavio kao glumac u RTL-ovoj TV seriji “Zabranjena ljubav”, a 2008. godine je bio član žirija u reality showu Hrvatski top model.
2009. je objavio SF roman Xavia čija je radnja smještena u 2039. godinu, a pojmovi poput robota, nulte gravitacije i naseljavanja Mjeseca su svakodnevica. roman donosi priču o fotografu Wadeu Zeelandu i njegovom prijatelju Marku koji zahvaljujući pomoći ljepotice Xavie spriječavaju virtualizaciju čovječanstva. Hoyka je u nizu ljubavnih odnosa i bitaka između ljudi, ljudi i robota te između samih virtualaca, iznio zanimljiv slijed s nekoliko paralelnih tokova. Doktor fizike Davor Horvatić je na predstavljanju romana izrazio iznenađenje Hoykinim poznavanjem materije i dodao kako se neki koncepti koje on spominje u knjizi već pojavljuju u stvarnosti.
2016. godine je pokrenuo ekološko-umjetnički projekt “Crna šuma”. Nakon povratka s ljetovanja na otoku Pelješcu koji je te godine bio devastiran požarom, Hoyka je na temelju snimljenih potresnih prizora izgorenog Pelješca odlučio napraviti seriju dokumentarnu-artističkih fotografija koja je bila izložena u muzejima diljem Hrvatske. Cilj mu je bio stvoriti umjetnički projekt koji će osvijestiti o nužnosti prevencije protiv požara i podići svijest o važnosti šume i prirode.
Projekt je bio podržan i od strane Hrvatske vatrogasne zajednice, a Hoyka je želio napraviti umjetnički iskorak i načiniti fotografije koje će čovjeka duboko potresti, tako da na emotivnoj razini doživi strahotu koju vatrena stihija ostavlja iza sebe.
Najveća postignuća
Damir Hoyka je u sredstvima masovnih komunikacija do danas objavio nekoliko tisuća umjetničkih i primijenjenih fotografija i izlagao je na mnogobrojnim skupnim i samostalnim izložbama. Dobitnik je nekoliko nagrada.
2008. godine ga Fotoklub Zagreb nagrađuje nagradom Tošo Dabac za postignuća na području fotografske umjetnosti i za razvoj i promociju fotografske kulture.
Njegov SF roman “Xavia” je u Zagrebu i Rijeci 2009. godine proglašen najboljim SF romanom.
Autor: A.V.
Odgovori