Bruno Bjelinski ili Bruno Weiss, poznati je skladatelj koji je obilježio 20. stoljeće svojim glazbenim stvaranjem u kojemu je kombinirao vlastiti izričaj s elementima neoklasicizma. Napisao je balete, opere, simfonije, glazbe za violončelo i glasovir, kao i komornu glazbu.
Obrazovanje
U Zagrebu je završio gimnaziju, a potom je upisao studij prava na kojemu je diplomirao, ali i doktorirao.
Nakon toga upisuje Muzičku akademiju, također u Zagrebu, kod profesora Blagoja Berse i Franje Dugana. Diplomirao je 1936. godine skladbom “Druga sonata za violinu i klavir”.
Privatni život
Rođen je u židovskoj obitelji u Trstu 1.11.1909. godine. S tek navršenih godinu dana umrla mu je majka, te se potom s ocem seli u Zagreb, gdje će živjeti s bakom.
U djetinjstvu je počeo pokazivati zanimanje za glazbu te je tako počeo svirati glasovir i violinu.
Bjelinski se krajem 1950. godine oženio Ljerkom Pleslić, tadašnjom studenticom glasovira, s kojom je imao dvojicu sinova, Alana i Deana Bjelinskog.
Umro je na otoku Silbi 3.9.1992. godine, a na posljednjem ispraćaju je bila njegova uža obitelj.
Posao
Nakon što je doktorirao na studiju prava, Bjelinski se kratko bavio poslom u struci. Točnije, sve do početka Drugog svjetskog rata. Tijekom rata bio je interniran i pridružio se Narodnooslobodilačkoj borbi. U internaciji je bio na Korčuli, a kasnije i na Bariju, te se priključio
Kazalištu narodnog oslobođenja Jugoslavije, na otoku Visu. Uz to, jedno je vrijeme predavao i u Splitu.
1945. godine Bjelinski se seli u Zagreb te je na Muzičkoj akademiji počeo predavati polifoniju i kontrapunkt.
Bjelinski se može pohvaliti zavidnim glazbenim opusom u kojemu se nalaze tri baleta, šest opera, 15 simfonija, ali i glazba za violončelo, glasovir, komornu glazbu te ostale glazbene instrumente.
Njegove kantate nose nazive “Svjetli grobovi” i “Zore i vihori”, a pjesme za vokalnu glazbu koje je napisao su: “Ciciban”, “7 partizanskih pjesama”, “2 pjesme za glas i glasovir”, “Bez povratka”, “Pjesme za bezimenu”, “Gitanjali”, “Šuma spava”, “Condomble”, “Figuli-faguli”, “Dijalog”, Davidovi psalmi” i “Memories”.
Osobito je volio stvarati kompozicije za djecu. Tako su neka od djela za djecu: “Sedam bagatela za klavir”, baleti “Pinokio”, “Mačak u čizmama” i “Petar Pan”, ali i opera “Pčelica Maja”.
Napisao je i skladbe za orkestar, kao što su: “Scherzo”, “Divertimento”, “Prelude”, “Svečana uvertira”, “Pet invencija”, “Plaisanteries”, “Bon voyage”, “Dnevnik iz Italije” i “Die Musi ist unser Trost”.
Najveća postignuća
1965. godine Bjelinski je dobio nagradu za životno djelo “Mlado pokoljenje”.
Također, za životno djelo, 1976. godine dobio je Nagradu Vladimir Nazor, a 1986. godine primio je i Nagradu Josip Slavenski.
1988. godine izabran je za redovitog člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, današnji HAZU.
2008. godine Grad Zagreb je, u spomen na ovog vrhunskog skladatelja, imenovao ulicu u naselju Sopnica – Jelkovec.
Autor: S.I.
Komentiraj