Bruno Bjelinski

Bruno Bjelinski ili Bruno Weiss, poznati je skladatelj koji je obilježio 20. stoljeće svojim glazbenim stvaranjem u kojemu je kombinirao vlastiti izričaj s elementima neoklasicizma. Napisao je balete, opere, simfonije, glazbe za violončelo i glasovir, kao i komornu glazbu.

Obrazovanje

U Zagrebu je završio gimnaziju, a potom je upisao studij prava na kojemu je diplomirao, ali i doktorirao.

Nakon toga upisuje Muzičku akademiju, također u Zagrebu, kod profesora Blagoja Berse i Franje Dugana. Diplomirao je 1936. godine skladbom “Druga sonata za violinu i klavir”.

Privatni život

Rođen je u židovskoj obitelji u Trstu 1.11.1909. godine. S tek navršenih godinu dana umrla mu je majka, te se potom s ocem seli u Zagreb, gdje će živjeti s bakom.

U djetinjstvu je počeo pokazivati zanimanje za glazbu te je tako počeo svirati glasovir i violinu.

Bjelinski se krajem 1950. godine oženio Ljerkom Pleslić, tadašnjom studenticom glasovira, s kojom je imao dvojicu sinova, Alana i Deana Bjelinskog.

Umro je na otoku Silbi 3.9.1992. godine, a na posljednjem ispraćaju je bila njegova uža obitelj.

Posao

Nakon što je doktorirao na studiju prava, Bjelinski se kratko bavio poslom u struci. Točnije, sve do početka Drugog svjetskog rata. Tijekom rata bio je interniran i pridružio se Narodnooslobodilačkoj borbi. U internaciji je bio na Korčuli, a kasnije i na Bariju, te se priključio

Kazalištu narodnog oslobođenja Jugoslavije, na otoku Visu. Uz to, jedno je vrijeme predavao i u Splitu.

1945. godine Bjelinski se seli u Zagreb te je na Muzičkoj akademiji počeo predavati polifoniju i kontrapunkt.

Bjelinski se može pohvaliti zavidnim glazbenim opusom u kojemu se nalaze tri baleta, šest opera, 15 simfonija, ali i glazba za violončelo, glasovir, komornu glazbu te ostale glazbene instrumente.

Njegove kantate nose nazive “Svjetli grobovi” i “Zore i vihori”, a pjesme za vokalnu glazbu koje je napisao su: “Ciciban”, “7 partizanskih pjesama”, “2 pjesme za glas i glasovir”, “Bez povratka”, “Pjesme za bezimenu”, “Gitanjali”, “Šuma spava”, “Condomble”, “Figuli-faguli”, “Dijalog”, Davidovi psalmi” i “Memories”.

Osobito je volio stvarati kompozicije za djecu. Tako su neka od djela za djecu: “Sedam bagatela za klavir”, baleti “Pinokio”, “Mačak u čizmama” i “Petar Pan”, ali i opera “Pčelica Maja”.

Napisao je i skladbe za orkestar, kao što su: “Scherzo”, “Divertimento”, “Prelude”, “Svečana uvertira”, “Pet invencija”, “Plaisanteries”, “Bon voyage”, “Dnevnik iz Italije” i “Die Musi ist unser Trost”.

Najveća postignuća

1965. godine Bjelinski je dobio nagradu za životno djelo “Mlado pokoljenje”.

Također, za životno djelo, 1976. godine dobio je Nagradu Vladimir Nazor, a 1986. godine primio je i Nagradu Josip Slavenski.

1988. godine izabran je za redovitog člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, današnji HAZU.

2008. godine Grad Zagreb je, u spomen na ovog vrhunskog skladatelja, imenovao ulicu u naselju Sopnica – Jelkovec.

loading...

Autor: S.I.

Ako ste u tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod biografije. Ako želite da objavimo biografiju koje još nema na stranici, pošaljite nam e-mail na adresu [email protected]

Komentiraj

*