Blanka Vlašić jedna je od najpoznatijih i najuspješnijih hrvatskih atletičarki. Dvostruka je svjetska prvakinja u skoku u vis; u toj disciplini ostvarila je hrvatski rekord, ujedno i drugi najbolji rezultat svih vremena, koji iznosi 208 cm.
Obrazovanje
Blanka Vlašić je nakon završene osnovne škole završila srednju farmaceutsku školu u Splitu. Budući da se već u srednjoj školi aktivnu bavila atletikom i već kao juniorka osvajala medalje na raznim natjecanjima, nakon završene srednje škole nije upisala fakultet. 2010. godine, na preporuku kolegice Ivane Brkljačić, Blanka Vlašić upisala je trogodišnji studij sportskog menadžmenta, koji se održava na visokoj školi Aspera u Splitu. Uz to, Blanka se posvetila usavršavanju jezika, pogotovo engleskog i španjolskog, kako bi se pripremila za nastavak karijere u sportu i nakon što prestane biti aktivna sportašica.
Privatni život
Blanka Vlašić rođena je 1983. godine u Splitu. Dolazi iz sportske obitelji – njen otac Joško također je bio atletičar koji je u Casablanci 1983. godine osvojio zlatnu medalju na Mediteranskim igrama, u disciplini desetoboja. Upravo je po tom gradu Blanka dobila ime, jer rođena nekoliko mjeseci nakon tog očeva uspjeha. Njena majka, Venera, bivša je Jugoslavenska prvakinja u skijaškom trčanju. Blanka ima i tri mlađa brata, od kojih je najstariji bivši košarkaš, a najmlađi mladi nogometaš.
Blanka je svoje sportske uspjehe počela nizati već sa 16. godina. U to vrijeme bila je još srednjoškolka, ali intenzivno bavljenje sportom nije je omelo da i u školi bude odlikašica. Nakon srednje škole posvetila se samo atletici. 2004. godine počela se pripremati za Olimpijske igre u Ateni, gdje je izborila finale. Ipak, u daljnjem natjecanju spriječila ju je bolest. Dijagnosticirana joj je hipertireoza, zbog čega je 2005. godine morala izvaditi štitnjaču. Blanka se iste godina vratila natjecanjima i počela nizati još značajnije uspjehe.
To je trajalo sve do 2013. godine, kada se Blanka teško ozlijedila. I nekoliko godina ranije imala je probleme s bolovima u kukovima, ali je se nastavila natjecati unatoč njima. Počela je s rehabilitacijom i nastavila s treninzima, ali je istovremeno oboljela od depresije. Išla je na treninge trpeći veliku fizičku bol, koja bi se za vrijeme i nakon treninga samo pogoršavala. To je uvelike utjecalo i na njenu psihu. Bojala se da zbog boli neće moći nastaviti sportsku karijeru, bez koje se osjećala nepotpunom i nebitnom osobom. Vrhunac se dogodio za vrijeme jednog treninga, kada više nije mogla trpjeti bolove. Tada joj se povjerio najstariji od njene mlađe braće, s kojim Blanka u to vrijeme nije bila u dobrim odnosima. Preporučio joj je duhovnu obnovu i upoznao sa snagom vjere, koja je i njemu osobno pomogla. Iako je u početku odbijala njegove savjete, Blanka je s vremenom, upravo uz njegovu pomoć, pronašla utjehu u vjeri i postala praktična vjernica.
Nakon Olimpijskih igara u Rio de Janeiru, na kojima je osvojila broncu, Blanka je svoje odličje poklonila svetištu Majke Božje Bistričke. Javnost na to nije dobro reagirala, ponižavajući na društvenim mrežama, ali i u medijima, Blanku i njen osoban čin vjere. Stoga su 53 hrvatska sportaša objavila otvoreno pismo javnosti, upozoravajući da je vjeroispovijesti i njeno iskazivanje osnovno pravo čovjeka, zajamčeno Ustavom, pa tako i pravo Blanke Vlašić.
Iako su mediji u nekoliko navrata prenosili vijesti o Blankinom ljubavnom životu i nekim muškarcima s kojima je bila u vezi, ona u posljednje vrijeme izričito promovira predbračnu čistoću i ljubav prema Kristu.
Posao
Budući da dolazi iz sportske obitelji, Blanka Vlašić bavi se sportom otkako je prohodala. U djetinjstvu je pod palicom svog oca trenirala sprinterske discipline, skokove u dalj i trčanje s preponama. Kako je Blanka izrasla u vitku i iznadprosječno visoku djevojku, s vremenom se odlučila za atletsku disciplinu skokova u vis. U njima se pokazala kao veoma talentirana, marljiva, a uskoro i uspješna sportašica.
Još je još kao srednjoškolka 1999. godine, osvojila osmo mjesto na Prvenstvu svijeta za mlađe juniorke, koje se održavalo u Poljskoj. Tada je započela njena karijera atletičarke koja će joj donijeti najveća sportska priznanja. Već sljedeće godine, s nepunih 17 godina, nastupila je na Olimpijskim igrama u Sidneyu i tamo osvojila 17. mjesto. Samo mjesec dana nakon toga u Čileu je preskočila 191 cm i postala svjetska juniorska prvakinja. Zlato je osvojila i u Tunisu na Mediteranskim igrama te u Melbourneu na Igrama dobre volje.
2002. godine na seniorskom prvenstvu u Münchenu Blanka je osvojila peto mjesto, ali je iste godine obranila titulu najbolje svjetske juniorke. Osvojila je još niz medalja koje su je odvele na Olimpijske igre u Ateni. Iako je izborila finale, zbog bolesti nije mogla nastaviti natjecanje. Ali već sljedeće godine počela je nizati uspjehe. 2006. godina za Blanku je bila itekako značajna. 20 puta uspjela je preskočiti 2 metra, a u 19 nastupa pobijedila je čak 18 puta. Natjecala se na svim prestižnim natjecanjima, sve do Olimpijskih igara 2016. godine, koje su se održavale u Rio de Janeiru.
Najveća postignuća
2003. godine Blanka je preskočila 198 cm i tako poboljšala Hrvatski te osobni rekord u skoku u vis. 2006. godine dobila je Državnu nagradu Franjo Bučar za sport, a sljedeće je bila nominirana za najbolju atletičarku te osvojila drugo mjesto. 2007. godine u Osaki je na svjetskom atletskom prvenstvu skočila 205 centimetara i tako postala svjetska prvakinja. Sportske novosti su je te godine proglasili najboljom sportašicom Hrvatske. To je bila povijesna pobjeda jer je jednoglasno osvojila titulu, dobivši glasove svih 365 novinara, što nije uspjelo nikome prije nje.
2009. godine Blanka je oborila svoj osobni rekord, preskočivši 208 cm i tako ostvarila drugi najbolji rezultat u skoku u vis svih vremena. 2010. godine Međunarodno udruženje sportskih novinara proglasilo je nju i Rafaela Nadala najboljim sportašima svijeta te godine. Na svjetskom prvenstvu u Pekingu 2015. godine osvojila je srebro, a na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru 2016. broncu. Bila je zlatna na Europskom prvenstvu u Barceloni 2010. i na Svjetskim prvenstvima u Osaki 2007. i Berlinu 2009. godine.
Odgovori