Anja Šovagović Despot poznato je ime hrvatske glazbene i kazališne kulturne scene. Svojim radom kao kazališna, televizijska i filmska glumica ostvarila je veliki individualni, ali i kolektivni kulturni uspjeh. Zbog svoga rada dobitnica je brojnih kazališnih i filmskih nagrada i priznanja. Osnovala je dramsku skupinu “Lift”. Osim što je ostvarila veliki uspjeh kao glumica u kazalištu i u filmu, nastupala je kao pjevačica na brojnim festivalima zabavne glazbe. Usto, proslavila se kao spisateljica djelom “Divlja sloboda” koje je objavljeno 2003. godine.
Obrazovanje
Još kao djevojčica pokazala je veliki interes za umjetnost općenito. Završila je klasičnu gimnaziju, i srednju glazbenu školu u kojoj je usavršila violončelo, u klasi profesorice Dobrile Berković. Kako je završila glazbenu školu i svirala violončelo, htjela je nastaviti s glazbenom akademijom, ali je ipak 1985. godine, u ulozi Laure Lenbach “U agoniji” Miroslava Krleže, diplomirala glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Tomislava Durbešića.
Privatni život
Rodila se 25. ožujka 1963. godine u Zagrebu. Rođena je od majka Marije, profesorice hrvatskoga jezika i oca Fabijana Šovagovića, jedan od najvećih hrvatskih glumaca koji je svojim radom i doprinosom uvelike obilježio i podigao kvalitetu jedne ere glume u Hrvatskoj na drugi nivo. Anjin mlađi brat, Filip, također se bavi glumom i režijom.
Svoje djetinjstvo je provela u Gornjem gradu ili popularnom Griču, kako ga još neki nazivaju. Svoje vrijeme je, kao dijete, provodila u igrama s lokalnom djecom. Nerijetko je nakon igre odlazila s ozlijeđenim koljenima nazad doma, jer je često padala s koturaljki. Za sebe govori da je bila poput tvrdoglavog i razigranog dječačića, nije imala mira, rado je istraživala sve uličice i mjesta na koja su mogli ići, a u to vrijeme, sve uličice su bile igralište za njihove igre.
Kao sedamnaestogodišnja djevojka surađivala je s Draganom Despotom, za kojega se i udala, šest godina nakon. Iako su se upoznali dok je još bila djevojka, zbližili su se tek u zajedničkoj predstavi Exodu’s gdje je Dragan glumio Isusa, a Anja anđela. Ono što je zanimljivo istaknuti, dogovor da će se vjenčati pao je nakon četiri dana veze. U braku su dobili sina Jakova i kćer Anu. Za djecu govori kako su pokupili od njih ljubav prema umjetnosti. Ana je krenula u glazbene vode, završila je srednju glazbenu školu, svira klavir, također se bavi pjevanjem, a sin Jakov je pokazao ljubav prema glumi i kazalištu. Kako Anja kaže, želja mu je igrati Hamleta.
Posao
Kako dolazi iz obitelji koja, ne samo da je iznimno cijenila umjetnost, nego su se njome i bavili, Anja od malih nogu razvija svoju ljubav i talente prema umjetnosti. Kao dijete je osjetila veliku povezanost s glazbom, tako da je, pored toga što je svirala violončelo, nastupala kao pjevačica na brojnim festivalima zabavne glazbe. Možemo izdvojiti Festival zabavne glazbe u Splitu, Zagorski glazbeni festival “Krijesnica” i Zagrebfest. Također je surađivala s pojedinim hrvatskim glazbenicima poput Nine Belana, Miroslava Škore, Siniđom Leopoldom i drugima. Posebnu simpatiju pokazala je za slavonske narodne pjesme, za koje je snimila i album “K’o će mi zabraniti” s obradama slavonskih narodnih pjesama.
Iako je ostvarila glazbeni uspjeh, Anja se zaljubila u kazalište i glumu. Njezin otac je veliko ime hrvatske glume i sama se ugledala u njegov rad i trud, koji ju je inspirirao za vlastiti kazališni rad. Kao djevojka, s kolegama s Akademije, osniva glumačku družinu “Lift”. Nastupala je na Dubrovačkim ljetnim igrama i Splitskom ljetu. Nakon toga pristupa glumačkoj družini “Histrion”, gdje surađuje s budućim suprugom Draganom Despotom.
Kako je nastupala kao glumica u kazalištu, nije se mogla zamisliti u nekoj filmskoj ulozi. Tako je jedno vrijeme odbijala ponude za film, dok nije prihvatila ulogu za Stelu (1990. godine), problematičnu delikventicu koja bježi iz zagrebačkog doma za nezbrinute u Zagrebu, i time učinila jednu prekretnicu u svojoj karijeri. To je treći igrani film redatelja i scenarista Petra Krelje.
Nakon Stele, Anja je snimila desetak filmova poput “Baka Bijela”, film iz 1992. godine koji potpisuje producent Stijepo Mijović Kočan, zatim film “Sestre”, također iz 1992. godine, zatim film Brune Gamulina, “Polagana predaja” iz 2001. godine, snimljen po istoimenom romanu Gorana Tribusona. Film je proglašen najboljim filmom, osvojio je pet Zlatnih arena.
Surađivala je s brojnim kazalištima u Hrvatskoj, a uz to i u dramskom programu Hrvatskog radija. U svojoj karijeri odigrala je preko četrdeset glavnih uloga u kazalištu i tako se upisala među velikane hrvatskoga kazališta. Neke značajnije uloge u kazalištu su uloga Mirande u “Oluji” W. Shakespearea, kao Rosta u drami “Oženih se vješticom”, Antigona u istoimenoj drami i mnoge druge vrijedne uloge.
Pored toga što je ostvarila veliki uspjeh kao glazbenica, a najviše kao glumica, Anja je voljela i književnost i pisanje. Debitirala je književnom zbirkom kazališnih eseja “Divlja sloboda”. Objavila je i autobiografsku knjigu “Kada imaš kome dati”, koju je posvetila djetinjstvu.
Najveća postignuća
Dobitnica je mnogih kazališnih i filmskih priznanja i nagrada. Vrijedi istaknuti da je odlikovana Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića. Godine 1987. dobila je nagradu za najbolju mladu glumicu na Gavellinim večerima. Dobila je nagradu Zlatni osmijeh za najbolju glavnu ulogu na Danima satire za ulogu Natalije Petrovne u Goldonijevoj “Trilogija o ljetovanju”. Nositeljica je i Spomenice domovinske zahvalnosti.
Autor: A.P.
Odgovori