Andrija Mohorovičić cijenjeni je znanstvenik iz područja seizmologije i meteorologije te geofizičar, koji je najviše djelovao krajem 19. i početkom 20. stoljeća.Umro je 18. prosinca 1936. godine u Zagrebu. Pokopan je na poznatom groblju Mirogoj.
Obrazovanje
Andrija je u mjestu Volosko završio osnovnu školu, a nakon toga gimnaziju u Rijeci. U Pragu je 1875. godine na Filozofskom fakultetu upisao studij matematike i fizike. Godine 1893. Andrija je doktorirao disertacijom “O opažanju oblaka te dnevnom i godišnjem periodu oblaka u Bakru”, a pet godina kasnije postao je redoviti član JAZU-a te izvanredni profesor iz astronomije i geofizike.
Privatni život
Andrija Mohorovičić rođen je 23. siječnja 1857. godine u mjestu Volosko. Nakon što je završio fakultet Andrija je neko vrijeme predavao u Osijeku i Zagrebu, a potom je na njegovu želju premješten u Bakar u nautičku školu. U Bakru se 1883. godine oženio sa Silvijom Vernić s kojom je imao četvero djece.
Posao
Nakon Zagreba i Osijeka Andrija se preselio u Bakar gdje je predavao meteorologiju, a nakon četiri godine što je tamo proveo 1887. je osnovao meteorološku postaju. Neko vrijeme je obnašao dužnost upravitelja meteorološkog opservatorija u Zagrebu, koji je u to vrijeme imao nadzor nad meteorološkim postajama u Banovini Hrvatskoj.
Trenutak kada je odlučio uzeti posao u Nautičkoj školi prvi put je došao u dodir s meteorologijom. Godine 1889. za određivanje pomicanja oblaka napravio je nefoskop, a iako ih je već tada bilo nekoliko, Andrijin instrument je omogućavao mjerenje uz manje troškove.
Kada je preuzeo mjesto upravitelja opservatorija u Zagrebu Andrija se koncentrirao i na područje geofizike, a osim toga proučavao je klimu na području grada Zagreba da bi u posljednjem radu o meteorologiji objašnjavao smanjivanje temperature u atmosferi u odnosu na porast visine.
Godine 1893. Andrija je složio mrežu postaja koje su mogle pratiti svako nevrijeme s grmljavinom da bi 1899. u Jaski otvorio postaju za obranu od tuče. Iste godine je izradio projekt koji se bavio istraživanjem bure.
Nakon toga okreće se području seizmologije i problemom potresa kada se odlučio usmjeriti na istraživanje brzine širenja valova kroz Zemlju. Glavni razlog zašto se odlučio baviti seizmologijom bio je veliki potres koji se dogodio u Zagrebu 1880. godine, a zbog čega je 1901. u Zagrebu postavio seizmološku postaju na kojoj su se nalazila dva najmodernija seizmografa, koji su zabilježili potres u talijanskom gradiću Messinu.
Napisao je i nekoliko knjiga poput: “Hodografi longitudinalnih i transverzalnih valova potresa”, “Klima grada Zagreba”, “O pitanju prave osjetljivosti seizmografa”, “Potres od 8. listopada”.
Proučavajući potrese Andrija je dosta pridonio boljem razumijevanja ove pojave, a zbog čega se danas krivulje koje se koriste tijekom objašnjavanja potresa zovu Mohorovičićevim epicentralama.
Najveća postignuća
Zahvaljujući doprinosu koji je dao znanstvenoj zajednici, po Andriji je nazvan jedan od kratera na Mjesecu na strani koja se ne vidi sa Zemlje. Po njemu je ime dobio i Geofizički zavod na PMF-u, ratni brod Hrvatske ratne mornarice te asteroid pod brojem 8422.
Jedan od najvećih doprinosa Andrije prema znanosti bilo je otkriće diskontinuiteta unutar Zemljine kore. Nakon potresa koji se dogodio 1909. godine u blizini Zagreba, Andrija je došao do saznanja da se na određenoj dubini Zemlje mijenja brzina širenja potresnog vala.
Odgovori