Aleksandar Aco Petrović poznat je kao hrvatski košarkaš i košarkaški trener koji je igrao za reprezentaciju Jugoslavije i Hrvatske. Brat je neprežaljenog hrvatskog košarkaša Dražena Petrovića. Kao trener iza sebe ima velike rezultate kao kada je 1995. godine reprezentaciju odveo do brončane medalje.
Obrazovanje
Nakon osnovne škole, upisao se u šibensku Klasičnu gimnaziju što je odredilo njegovu daljnju profesionalnu karijeru jer mu je profesor tjelesnog bio košarkaši trener Ivica Stipčević, koji je uočio u Aci uočio veliki talent.
Osim sporta, kao mlađi svirao je klarinet jer su ga roditelji pokušali zainteresirati za šibensku narodnu glazbu.
Privatni život
Aleksandar Petrović rođen je 16.2.1959. godine u Šibeniku. Živio je s majkom Biserkom, ocem Jovanom i pet i pol godina mlađim bratom Draženom. Aco je imao 13 godina kad je reprezentacija Jugoslavije 1972. osvojila zlatnu medalju na Svjetskom prvenstvu koje se igralo u Sloveniji.
Bio je veliki uzor svom mlađem bratu, a ovaj ga je svugdje slijedio te je upravo zbog njega počeo igrati košarku i odabrao Cibonu kao svoj klub.
1985. godine Aco Petrović je oženio Jadranku s kojom ima dvoje djece, starija kćer Lina završila je farmaciju, a mlađi sin upisao je Sveučilište u San Franciscu gdje je trenirao košarku.
Posao
Godine 1976. Aco Petrović počinje u Ciboni svoj košarkaši put. Te je godine igrao za momčad kadeta i već se tada isticao. U sezoni 1981/82. imao je priliku igrati protiv brata koji je u to vrijeme igrao u Šibeniku.
Cibona je bila veliki favorit, ali im je Dražen tada poremetio sve planove. Iste godine vratio je za taj poraz bratu te je Cibona u drugoj utakmici pobijedila Šibenik. Njegova karijera kao igrača trajala je osamdesetih i devedesetih godina 20. stoljeća.
Igrao je na položaju beka te je tada zaradio nadimak Aco Trica jer je bio maher za šuteve iz daljine. Osim u Ciboni, igrao je i u Šibeniku, Novom Zagrebu i Scavoliniju.
1992. počinje svoju trenersku karijeru i postaje pomoći trener na Olimpijskim igrama u Barceloni, a tamo je trenirao i Dražena. Na Europskom prvenstvu 1995. godine u Grčkoj kao trener odveo je reprezentaciju do trećeg mjesta i brončane medalje.
Nakon stanke, opet je uzeo reprezentaciju u svoje ruke te ih je vodio 1999., 2000. i 2001. godine. Osim Cibone, u Hrvatskoj je trenirao i Zadar i Cedevitu, a trenersku karijeru gradio je i vani.
U Italiji je vodio klub Carifac i Euroidu, a u Španjolskoj San Fernando i Caprabo, ali se 2012. ipak vratio domaćoj Cedeviti.
Počeo je trenirati i momčad Bosne i Hercegovine početkom 2012. te je tamo bio izabran za najboljeg trenera iste godine.
Hrvatsku reprezentaciju odveo je na Olimpijske igre koje su se održavale u Riju 2016. godine, a to tada nitko nije očekivao jer je momčad bila desetkovana i puna ozljeda, a najgore je bilo to što su otkazala četiri od ukupno sedam NBA igrača.
U to mu se vrijeme spočitavalo da se ne može posvetiti i Ciboni i nacionalnoj reprezentaciji, ali je on u Riju dokazao suprotno i doveo nas na korak do senzacije.
U četvrtfinalu hrvatska košarkaška reprezentacija bila je poražena od reprezentacije Srbije, ali sam ulazak u četvrtfinale nitko nije očekivao.
Petrović je i nakon Rija ostao na poziciji izbornika, a paralelno je dao ostavku na sve funkcije u Ciboni.
Najveća postignuća
Bio je član reprezentacije 1982. kad je Jugoslavija odnijela broncu na Svjetskom prvenstvu, dvije godine nakon toga kad je ponovila isti uspjeh u San Franciscu na Olimpijskim igrama.
1986. osvojio je još jednu broncu na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj, a 1987. osvojena je bronca i u Grčkoj na Europskom prvenstvu.
Acino najveće postignuće zasigurno je brončana medalja koju je donio momčadi 1995. na Europskom prvenstvu u Grčkoj.
Godine 2012. bio je proglašen za najboljeg trenera Bosne i Hercegovine. Osim toga, ističe se i četvrtfinale na OI u Riju 2016. godine.
Autor: M.S.
Odgovori